Piše: Allen Collinsworth
Zbog globalne preokupacije ruskim ratom protiv Ukrajine, sastanak u Ankari 10. maja između kazahstanskog predsjednika Kasym-Jomarta Tokayeva i predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana uglavnom je izmakao je glavnim geopolitičkim radarima. Ipak, njihova „Zajednička izjava o unaprijeđenom strateškom partnerstvu“ označava novu fazu ne samo u bilateralnim odnosima već i u rekonfiguraciji multilateralne mape centralne Euroazije. Iako nije jedini, možda najšire značajniji aspekt sporazuma je njihova zajednička posvećenost unapređenju Transkaspijskog međunarodnog trgovinskog puta (TITR), koji se sada naziva i “Srednji koridor”.
Kao što je Tokajev primijetio, „Nakon što se morska luka Kurik [na kaspijskoj obali Kazahstana] pridružila Transkaspijskom koridoru, vrijeme transporta tereta od Khorgosa [na kazahstanskoj granici s Kinom] do Istanbula…, koje je nekada trajalo 60 dana, sada će biti samo 13 dana.”
Dodao je da je Kazahstan već započeo “diverzifikaciju izvoznih ruta nafte u Kinu i Evropu, uključujući korištenje turskih transportnih koridora”. Ovaj trend će biti samo jači, kako Kazahstan povećava kapacitet naftovoda i unaprjeđuje morske luke Aktau i Kuryk. Čak i uz izuzeće od sankcija za kazahstansku naftu koja je stizala u Crno more kroz naftovod Kaspijskog naftovodnog konzorcijima, izvoz je zaustavljen u martu 2022. godine zbog štete od oluje i problema izazvanih sankcijama za Rusiju u pogledu pronalaženja rezervnih dijelova.
Pod Tokayevom, Kazahstan je postao pokretačka diplomatska snaga iza transformacije Turskog vijeća u Organizaciju turskih država (OTS) u novembru 2021. godine. OTS je prava međuvladina organizacija sa samostalnim sekretarijatom, koju, pored Turske i Kazahstana, čine još i Azerbejdžan, Kirgistan i Uzbekistan. Mađarska i Turkmenistan imaju zvanični status posmatrača.
Rat Rusije protiv Ukrajine doveo je ove turkijske države u problem. S jedne strane, oni ne žele da otvoreno uvrijede Rusiju – s druge strane, međunarodna zajednica očekuje od njih da ograniče odnose s Rusijom, ne samo kroz poštivanje ekonomskih sankcija.
Kazahstan, na primjer, kao član Euroazijske ekonomske unije (EAEU), koju predvodi Rusija, nalazi se pod prijetnjom sankcija zbog saradnje s Rusijom iako je do sada poštovao međunarodne sankcije.
Neutralnost Kazahstana izazvala je čak i komentatore u ruskim medijima, koji su postali neumjereni, snishodljivi, pa čak i uvredljivi prema Kazahstanu, gdje je ruski utjecaj, historijski gledano, možda bio najveći među euroazijskim državama.
Na primjer, kada je Kazahstan odlučio da u aprilu 2022. godine ne organizira paradu povodom Dana pobjede iz sovjetske ere (održanu samo u nekoliko neredovnih navrata u prethodnih 30 godina) pozivajući se na troškove, istaknuti ruski televizijski voditelj Tigran Keosajan (koji je, slučajno, suprug Margarite Simonjan, glavne urednice ruske medijske organizacije pod kontrolom države Russia Today) zaprijetio je da bi Kazahstan trebao “pažljivo pogledati Ukrajinu i ozbiljno razmisliti”. Kao odgovor, kazahstansko ministarstvo vanjskih poslova nazvalo je Keosajanove izjave “uvredljivim i pristranim u svojoj suštini” i čak je iznijelo ideju da mu se zabrani ulazak u zemlju.
Od kraja sovjetskog perioda 1991. godine, Kazahstan se uglavnom oslanjao na Rusiju kako bi osigurao svoj suverenitet i sigurnost. Ovo povjerenje je, međutim, smanjeno ponovnim porastom ruskih zahtjeva na teritorije u sjevernom i istočnom Kazahstanu. Kao rezultat toga, teritorijalni integritet Kazahstana postao je neizvjesniji. Samo planine Tian Shan na jugoistoku pružaju prirodnu granicu sa svojim susjedima. Kazahstan je uklješten između vojnih teškaša Rusije i Kine, dok je Afganistan pod kontrolom talibana udaljen manje od 700 kilometara.
Ova situacija nije bila toliko zabrinjavajuća u prošlosti. Međutim, sigurnosne potrebe Kazahstana su se mijenjale i kako pokazuje nedavna zajednička izjava s Turskom, dvije zemlje mogu sarađivati u suočavanju s ovim novim izazovima. Uzmimo na primjer slučaj ANKA dronova, familije bespilotnih letjelica (UAV) koju je razvila Turkish Aerospace Industries.
Kazahstan će postati prva zemlja osim Turske koja će proizvoditi dronove ANKA s turskom tehnologijom u vrijeme kada su islamistička osjećanja i pokreti, koji su u posljednjih 30 godina uglavnom bili ograničeni na susjedni Uzbekistan, počeli da se šire na jače etnonacionalistički jug Kazahstana i na naftom bogati sjeverozapad. Nove dronove će koristiti za patroliranje porozne kopnene granice zemlje, kao i njene ogromne i rijetko naseljene teritorije.
Kazahstan je također razmatrao kineske i izraelske modele, a odluka o razvoju proizvodnih kapaciteta ANKA drona jedan je primjer rastuće strategije Kazahstana za jačanje svojih nacionalnih odbrambenih kapaciteta kroz diversifikaciju.
To dodatno ističe i pojavu Turske kao proizvođača vojne opreme svjetske klase – nakon upotrebe sada poznatih turskih dronova Bayraktar u Ukrajini protiv ruskih snaga.
Dvije zemlje igraju slične uloge u svojim regijama i međusobno se nadopunjuju. Obje su historijski ključne zemlje za amortiziranje problema iz problematičnih susjednih zemalja. Dakle, Turska djeluje kao tampon za Evropu od posljedica sukoba u Siriji i Iraku, dok Kazahstan predstavlja barijeru trgovini narkoticima i ljudima, dok također blokira kretanje islamističkih vojnih grupa prema sjeveru u Kinu i Rusiju i na zapad u Evropu.
Bliža praktična saradnja između Kazahstana i Turske predstavlja revitalizaciju „viševektorske“ vanjske politike koju je Kazahstan započeo prije 30 godina, a koju su od tada usvojile druge turkijske zemlje. Obje zemlje su također geografski pozicionirane između Azije i Evrope: status Turske u tom pogledu je dobro poznat, ali sjeverozapadni Kazahstan je također zapravo u Evropi utoliko što leži zapadno od lanca Mugodžar, koji je južni nastavak Uralskih planina.
Jači bilateralni odnosi između Kazahstana i Turske će pomoći stabilizaciji centralne Euroazije, regiona u kojem su sigurnosni i ekonomski odnosi često komplikovani sukobljenim strateškim interesima Rusije, Kine i Zapada. Kazahstan i Turska su bile, a danas su još više, kulturne i ekonomske veze između Istoka i Zapada. Prirodno je da se oni bliže usklađuju oko zajedničkih interesa kako bi osigurali svoj suverenitet i prosperitet.
To će biti samo u korist njihovih zajedničkih partnera u regionu i šire.
(Tekst je izvorno objavljen na stranici The Geopolitics)
