Peking demonstrativno stoji uz Moskvu, premda ruska agresija u Ukrajini i Kini donosi nevolje. S druge strane, zbog sankcija Putin nema mnogo izbora nego da se okrene istoku čime riskira ovisnost od Kine.
Kada se u petak, nakon sedam dana zasjedanja, završio kineski Narodni kongres, premijer Li Keqiang izašao je pred novinare. Upitan je o stavu Pekinga o ratu u Ukrajini. „Stvarno uznemirujuće stanje“, rekao je premijer i pozvao na „krajnju suzdržanost“.
U Pekingu nema ni traga od kritike Moskve zbog agresije. Umjesto toga, kritiziraju se zapadne sankcije protiv Rusije.
„Bez obzira na podlost međunarodne oluje, Kina i Rusija će održati svoju stratešku odlučnost i uvesti obuhvatno partnerstvo u novu eru“, rekao je početkom tjedna šef diplomacije Wang Yi. On je odnos Pekinga i Moskve označio kao „jednu od najvažnijih bilateralnih veza na svijetu“ koja doprinosi „miru i stabilnosti“. „Prijateljstvo dva naroda je čvrsto kao stijena”, dodao je Wang.
Rusija i Kina dijele mnogo više od četiri tisuće kilometara granice. Energenti i sirovine idu ka Kini, industrijski proizvodi ka Rusiji. U obje zemlje vlast je čvrsto autokratska, vezuju ih neprijateljstvo prema Sjedinjenim Američkim Državama kao i veličanje slavne prošlosti kada treba opravdati aktualne političke poteze.
„Za Kinu je geopolitički element odlučujući u odnosu s Rusijom”, kaže njemački politolog Maximilian Mayer. „Osnova je strateška suradnja kojom se treba potisnuti američka hegemonija, kako to vide u Moskvi i Pekingu. Treba stvoriti protutežu u multipolarnom svijetu”, kaže on za DW.
Strateško partnerstvo je pojačano 4. veljače u formi zajedničkog priopćenja o „prijateljstvu bez granica”. Tada je Vladimir Putin posjetio kolegu Xi Jingpinga i prisustvovao otvaranju Zimskih olimpijskih igara u Pekingu. Samo tri tjedna kasnije počela je invazija na Ukrajinu.
Doduše, kineski dužnosnici u javnim nastupima pokušavaju održati neku vrstu balansa. S jedne strane, oni tradicionalno naglašavaju da je suverenitet svake države nepovrediv. Ali, kad se radi o Ukrajini, Peking priznaje Rusiji „legitimne sigurnosne zahtjeve” zbog velikog proširenja NATO-a na istok.
Doduše, prilikom glasanja u Generalnoj skupštini UN o rezoluciji kojom se osuđuje ruski napad, Peking je morao donijeti nekakvu odluku. I odlučio je ostati suzdržan, što je protumačeno kao podrška Putinu.
„U Kini znaju da će ih gledati kao sučesnike Rusije”, kaže nam Andrew Small, stručnjak za Kinu pri German Marshall Fund. „To je štetno za budućnost. Jer se (na Zapadu) nanovo promišlja vanjska politika. Razmatra se i gospodarska ovisnost od Kine i priprema se za eventualne scenarije kineskih invazija – posebno na Tajvan.”
I politolog Mayer vidi da Kina ima samo štete od ruske agresije i zaoštravanja svjetskih odnosa. „NATO će načelno izaći jači iz ovog sukoba. Fokus Amerikanaca ostat će na azijsko-pacifičkoj regiji. Moglo bi čak biti da Europljani ubuduće imaju jaču ulogu u toj regiji”, kaže on.
Prijateljstvo Pekinga i Moskve, u koje se sada zaklinje, povijesno nije uvijek bilo slučaj. Krajem šezdesetih su vojnici dvije komunističke nuklearne sile vodili žestoke borbe na granici. I ranije, tijekom kolonijalnog širenja Rusije u 19. stoljeću, ta zemlja je progutala milijune kvadratnih kilometara na koje je Kina polagala pravo.
Ali, odnosi s Rusijom su Kini toliko važni da se pitanje granice i ne postavlja. „Rusi se sada osjećaju sigurnije u pogledu veza s Istokom. Na vojnoj razini to se vidi po tome što su Rusi povukli ogromne trupe s granica s Kinom i Mongolijom.”
S druge strane, Putin gotovo i da nema izbora. Jer, sankcije protiv Rusije traju od 2014. i aneksije Krima. „Pitanje je hoće li ovaj dugoročni proces tako duboko pogoditi sve privredne i strateške sektore da Rusiji neće ni ostati druge opcije osim usmjerenja ka Kini”, kaže Mayer.
U tom odnosu bi Rusija bila ovisna. „Doduše, ne treba Rusiju zamišljati kao mlađeg partnera jer čak i takva ona kao atomska sila ostaje autonomna i nepredvidljiva za Peking“, dodaje Mayer.
S druge strane, kineski sjeverni susjed često je neugodan, ali je u Pekingu očito procijenjeno da su koristi od bliskosti s Rusijom veće od štete. Barem za sada, piše DW.
