Kakav je bio položaj robova u osmanskoj Bosni? Kakav je bio položaj robova u osmanskoj Bosni?
O položaju i stanju robova u osmanskoj Bosni govore nam dokumenti iz ovog perioda, tačnije sudski protokoli. Ono što se iz sidžila sarajevskog kadije... Kakav je bio položaj robova u osmanskoj Bosni?

O položaju i stanju robova u osmanskoj Bosni govore nam dokumenti iz ovog perioda, tačnije sudski protokoli. Ono što se iz sidžila sarajevskog kadije može pronaći jesu zapisi o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti robova, polu, te za kakve poslove su upotrebljavani i o tržišnoj vrijednosti robova.

U Bosnu robovi su najviše dolazili sa područja Mađarske i Hrvatske. Alija Silajdžić tvrdi, na osnovu analize imena, da je većina njih bila islamske vjeroispovijesti. Ono što se može uočiti u sidžilima, a što je jako interesantno, jeste da je pored vlastitog imena, upisivano ime oca. Očevo ime je označeno imenom „Abdullah“, što u prijevodu znači Božiji rob. Ovakvo označavanje je značilo da je ovaj podanik primio islam, a porijeklo se nastojalo „prikriti“ na ovaj način. U periodu islamizacije, ovo je bila ustaljena praksa. Adem Handžić smatra da je razlog velikom broju zarobljenika bio taj što su se ratovi vodili na granicama Bosne.

Robovi su uglavnom upotrebljavani za poslove u kući, a nešto manje su se koristili za obradu zemlje. Omjer muških i ženskih robova je bio jednak. Sarajevo, kao centar Bosne, imao je svoj trg gdje su se robovi prodavali. To je današnji lokalitet Atmjedan, koji se nalazi u centru glavnog grada Bosne i Hercegovine. Cijene robova su se kretali od 1.200 do 6.000 akači, a za robinje od 1.905 do 3.000 akči. Samo jedan broj robova stizao je na trgove. Drugi i veći dio je, po Behiji Zlatar, prelazio na islam, te na taj način olakšavao svoj položaj i dobivao slobodu. Prema islamu, oslobađanje roba je Bogu ugodno djelo. Zbog toga veliki broj onih koji su posjedovali roba se odlučuju da ga oslobode, a naročito onog koji bi primio islam. Robovi su se najčešće oslobađali kada je vlasnik odlazio na hadž ili bio bolestan.

Odnos između robovlasnika i roba su bili dobri, što možemo zaključiti na osnovu izvora. Dešavalo se da robovlasnik dobije dijete sa robinjom i na taj način ona postaje slobodan građanin. Također, postoje slučajevi gdje odnos prema robu nije bio pozitivan, zbog čega su i zabilježeni slučajevi bježanja roba. Da se ovo ne bi dešavalo, uspostavljen je državni organ „juva –zabit“ koji je bio zadužen za hvatanje odbjeglih robova. Postoji i određeni broj slučajeva gdje su robovi, nakon oslobođenja, dostizali do velikih funkcija. Jedan takav primjer je oslobođeni ratni zarobljenik Murat-beg Tardić. On je bio u jako dobrim odnosima sa Gazi Husrev-begom, a u haremu Gazi Husrev-begove džamije se nalaze turbeta i jednog i drugog.

Za Intelektualno.com priredio: Alen Borić

Facebook komentar

Intelektualno