Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine organizovala je izložbu pod nazivom „(NE)SPUTANA – Iva Despić-Simonović“ u sklopu projekta Sarajevo History Book-Guidelines for Women Heritage, koji je finansiran grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država. Izložba je planirana u saradnji sa Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti BiH i Historijskim muzejom BiH. U Umjetničkoj galeriji BiH čuva se 19 skulptura i medaljona, od kojih je 17 bilo izloženo prvo u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH u maju i junu, a zatim u julu i agustu u Umjetničkoj galeriji BiH. Prema organizatorima izložbe cilj je bio predstaviti život i rad Ive Despić-Simonović i korigirati određene činjenice iz njene biografije.
Iva Despić-Simonović rođena je u Hrastovici kod Petrinje u Hrvatskoj 15. augusta 1891. godine. Potiče iz bogate porodice. Otac, koji je bio austro-ugarski general, prepoznao je njen talenat i podržao je njeno školovanje. Pohađala je ženski tečaj za umjetničke radnje na Obrtnoj školi u Zagrebu, nakon čijeg zatvaranja upisuje Umjetničku školu, smjer kiparstvo, što je bilo neuobičajeno za žene. Prve radove izložila je još kao učenica u sklopu izložbe školskog kolege Ljube Babića 1910. godine u Umjetničkom salonu. Nakon Zagreba svoje školovanje nastavlja u Minhenu i Parizu. Udajom za Aleksandra Despića 1920. godine seli se u Sarajevo i time je Bosna i Hercegovina dobila svoju prvu školovanu kiparicu. Živjela je u Despića kući, koja je danas Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Porodica Despić bila je ugledna, ali veoma patrijarhalna što je sputavalo umjetnicu Ivu Despić-Simonović. Jedna od njenih najpoznatijih skulptura nosi upravo naziv „Sputana“, a neki kritičari tvrde da je to autoportet kojim je umjetnica htjela izraziti osjećaj sputanosti od strane porodice i sredine.
Iako je Iva Despić-Simonović živjela u vremenu kada su se žene tek počele boriti za prava i ravnopravnost, ona je uspjela biti samostalna umjetnica i istovremeno posvećana majka. Izgradila je sebi ljetnikovac na Vasinom Hanu u kojem je 30 godina predano radila, a koji je prije nekoliko godina obnovljen i nazvan Villa Atellier. U ljetnikovcu se mogu pronaći mozaici koje je Iva radila na podovima, kao i gipsane biste u podrumskoj prostoriji. Umjetnici Ivi Despić-Simonović je na prvom mjestu ipak bilo majčinstvo. Imala je kćerku i sina koji su bili modeli za neke od njenih radova, podučavala ih je umjetnosti i pomagali su joj u studiju. U razgovoru sa zagrebačkim „Novostima“ je 1937. izjavila „Imam impresiju da muškarci ne priznaju umjetnički rad žena. Lako njima. Istina, žena nema toliko snage kao muškarac. Ima ona i drugih briga. Kad je, recimo, kojem umjetniku dijete bolesno, on svejedno radi svoj posao. Kad je moja kćerka imala tifus, nije mi na kraj pameti bilo modeliranje. Kakva skulptura.”
Iva Despić-Simonović bila je bliska sa porodicom Krađorđević, bila je prijateljica kraljice Marije koja se također bavila kiparstvom, te su nekada zajedno radile. Tako je dobila status „dvorske umjetnice“. Zbog favoriziranja Karađorđevića je nakon završetka Drugog svjetskog rata bila uhapšena i nakon izlaska iz zatvora njen položaj u društvu se promijenio. Bila je odbačena i više ne tako tražena umjetnica, te se povlači i skromno živi u svom ljetnikovcu. Umrla je u svom ateljeu u Sarajevu 12. jula 1961. godine.
Za Intelektualno.com priredila: Adna Serdarević
