Prvo je ulica, pa more, pa Mala, pa Velika Azija… Juksek-Kaldrma je strmi istanbulski sokak i posljednja mahala Evrope. Izvire iz memljivih odaja napuštene medrese, gdje su u opremi anadolskih derviša vijekovima bubali, gladovali i onanisali žuti bogoslovi nakšibendijske tekije; protiče grbavim koritom oluka i sliva se među prozorske rešetke kreditnih zavoda po Galati i Karakeju.
April bane u tijesne sokake Sirkedžija kao pijani kicoš s koferima punim sunca. April uvijek dugo putuje do Sirkedžija na karaserijama automobila. April uskače u odžake ćevabdžinice, viri iz nabora iznošenih porhetskih haljina, igra na sakatim repovima prijetlova, ozeleni žalosne vrbe za tarabama, uspava sve žute mačore i osvijetli ljubičaste “beze” na usnama prodavačica.(…) Popodne, umoran, sušičav i žut, boluje na pocijepanim jastucima stjenjičavih konačišta oko željezničke stanice na Sirkedžiju. Posljednjim vidom modrih zejnica aprilski dan teče dugo i radoznalo pred nirnberškim vašarskim fotografijama po zidovima hotelskih soba na Sirkedžiju. Dugo sanja na zidu pred prizorima davno umlih proljeća.
Ovdje, sa brijega, vidi se cijeli Zlatni Rog. Desno je Fanar. Voda pod Fanerom bila je bajata i stara – vizantijska. U ovoj vodi više se ne ogledaju stvari sa zemlje. Po Fanarskom brijegu nad Zlatnim Rogom čuče crvotočne kuće polupanih mušebeka, rasute po padini iznad Vaseljanske patrijaršije. Izdaleka, ovako razbucane, liče na poturčenu vojsku posljednjih otomanskih sultana.
(…) Bogata i moćna do prije stotinjak godina, desna obala zaliva bila je gnijezdo fanariota. Ovdje je bio centar grčke akcije na Balkanu i trgovačke špekulacije na Levantu. Odavde su se generacije bogatih hršćana, lukavstvom, novcem i intrigama nosile s turskom vjerom i policijom. Zlatom se kupovao Sultan i iskupljivao Hrist.
(…) Bogati trgovci žive na Džihangiru ili Floridi. Na Fanaru je ostala jevrejska sirotinja i Patrijaršija vaseljenska uboga i preuboga. Prije nekoliko godina htjela je Patrijaršiji pomoći i Moskva, ali su je pretekli protestanti i dolari.
(…) Na dnu dvorišta Ejubove džamije, u zelenilu šadrvana i česama ima stotinjak kvadratnih metara stare turske keramike, ljepše od one u jedrenskoj Selimiji i svježije od one u Plavoj džamiji. Na ovim pločama sve se veže i prepliće u zelenim čvorovima i opet nadovezuje u vječnom ponavljanju teme koja je bez početka i kraja kao u staroj istočnoj bajci.(…) Iz dvorišta Ejubovog turbeta svi putevi vode u stara truska groblja. Da nema dugačkog naselja na drugoj strani, ovo bi bio grad mrtvih.
(…) Pjer Loti volio je Istanbul, Zlatni Rog, Ejub i ovu kafanicu na brijegu. (…) Kažu da je Loti u ovoj kafanici na Ejubu sjedio mjesecima i pisao „Azijadu“. Dokazi su u svim bedekerima, na svim jezicima i jedna fotografija na modrom kafanskom zidu.
(…) Uramljena u malo okno brodarskog prozora odmiče sporo, kao na starinskom filmu, dugačka siva panorama starog Stambola. Ivicom vidika prolaze džamije sultana i velikih vezira. Cio prozor ispuni Sulejmanija, velika bogomolja još većeg osvajača, za koju je neimar godinama odabirao mjesto. Poslije dođoše kvartovi drvenih kuća, isječeni uskim sokacima po kojima od jutra do mraka, kao u crijevima ogromnog džina, jure ljudi i Ševroleti.
(…) Brod plovi pored Mahmud-paše, ispod Kapali-čaršije koja je izgorjela. Kapali-čaršiju je progutao plamen. Ovo je posmrtno slovo hiljadama galanterija, parfimerija, konfekcija, manufaktura, kolonija, bakala, aščinica, kafanica, zlatara, krpara, antikvara, staklara, staretinara, svaštara i ostalim stotinama malih dućana u tamnim svodovima nekada čuvene Kapali-čaršije.
(…) Šetnja Zlatnim Rogom je završena. Na izlazu treba predati kartu. Neko će reći da je zlatni rog lijep samo u proljeće. Drugi, opet, u jesen. Treći zimi. Ustvari, on je ružan i ljeti, i zimi, i u jesen, i u proljeće. Ali je u isto vrijeme i uvijek lijep, ali samo predveče.
Priredila: Azra Crnčalo-Lisica
Intelektualno.com
