Ismail Ćidić završio je studij političkih nauka na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. U toku studija predstavljao je Bosnu i Hercegovinu na konferencijama i programima širom svijeta, uključujući i dva puta na Svjetskom mirovnom samitu u Južnoj Koreji. Trenutno obavlja funkciju predsjednika organizacije „Bosnian Advocacy Center“ koja se bavi zastupanjem bh. interesa u međunarodnim medijima, stranim vladama i međunarodnim organizacijama. Sa gospodinom Ćidićem, razgovarali smo o mladima u Bosni i Hercegovini.
Intelektualno: Koji je po Vama glavni uzrok odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine ? Kako zadržati mlade ljude u našoj domovini ?
Ćidić: Nameće se zaključak da je sveopća nepravda u društvu glavni uzrok odlaska mladih iz naše domovine. Napravili smo ambijent u kojem jedni mogu uspjeti bez kapljice znoja, a drugi ne mogu ni uz nadljudske napore. Takav sistem je neodrživ, ali treba naglasiti da imamo i jako puno primjera koji prkose ovakvom ambijentu.
Intelektualno: Ponekad djeluje da mladi dosta lahko napuštaju državu, sa već kreiranim stavom da „u Bosni i Hercegovini nema posla“. Da li je zaista vrijedno napustiti državu, a bez da su mladi pokušali napraviti nešto više u svojoj domovini ? Da li je naša omladina naviknuta da ide „linijom manjeg otpora“?
Ćidić: Kada u društvu dominiraju negativnosti, pesimizam i sveopće razočarenje, to osjete i mlađe generacije. Neko ko cijelu svoju mladost provede u takvom ambijentu najvjerovatnije će i sam postati i ostati takav. Teško je ostati optimističan i pozitivan, ali ja sam uvijek takav bio. Jednostavno, drukčije ne bih mogao živjeti, a i vjera me uči tome. Duboko sam ubijeđen da se u najmanju ruku mora probati (i to ne jednom), a tek onda tražiti neke alternative. Treba se i neformalno usavršavati, pogotovo danas kada su nam znanja i vještine dostupne na dva klika. Nije realno da svi želimo biti direktori, a nemamo znanja ni vještine za običnog službenika. Moramo mijenjati takav pristup.
Intelektualno: Kakvo je Vaše viđenje stanja naše omladine kada je aktivizam u pitanju ? Koliko su mladi u BiH pasivni odnosno aktivni ?
Ćidić: Najbolja ocjena je da smo nedovoljno aktivni. Nismo u potpunosti pasivni jer, u suprotnom, ne bi veliki broj mladih ljudi tražio posao vani. Ipak, ne iskorištavamo na najbolji mogući način period srednje škole i univerzitetskog obrazovanja. Nevladine organizacije stalno naglašavaju kako im fali volontera, univerziteti se žale da studenti ne iskorištavaju besplatne studentske razmjene, a poslodavci da su mladi nedovoljno posvećeni poslu. Dakle, nismo u potpunosti neaktivni, ali itekako moramo poraditi na svom aktivizmu, efektivnosti i posvećenosti.
Intelektualno: Kako „probuditi“ one mlade koji su i dalje pasivni? Šta mi kao društvo možemo ponuditi omladini?
Ćidić: To je jako složen proces, prema mom mišljenju. U njemu učestvuju svi dijelovi društva počevši od roditelja, prvog učitelja, pa do univerzitetskih profesora. Ipak, bitno je stalno naglašavati da su obrazovanje i rad dva jedina preduslova za uspjeh. Nije to nikakva magična formula, nego nešto što svi možemo primijeniti kod sebe. Nadam se da nam predstoje bolji dani.
Za Intelektualno.com razgovarao: Alen Borić
