U Švedskoj, jednoj od najbogatih država u svijetu, većina stranaca se integrirala. Međutim, postoje naselja koja su segregirana i o kojima se često negativno piše. Rijetko kad se piše o tome kako ljudi iz takvih naselja nemaju istu šansu za život kao ostali stanovnici u Švedskoj. Oni ne mogu da se integriraju u društvu jer nemaju iste mugoćnosi da dobiju posao. Često ne mogu da dobiju stan gdje žele niti školu po izboru za svoju djecu.
Na studijama Internacionalne migracije i etničke relacije pisala sam jedan istraživački rad upravo o tome. Intervijuisala sam ljude koje žive u jednom od najvećih naselja koje se smatra segregiranim, Rosengård u Malmö. Sve koje sam pitala pristali su na interviju i odgovorili slično na moja pitanja. Svi su željeli da se presele negdje drugo, nađu posao ako već nisu imali i upišu djecu u bolju školu. Ali, kad god bi poslali zahtjev, dobili bi odbijenicu. Oni misle da je to zbog toga što su stranci, u većini slučajeva muslimani i zive baš u Rosengårdu. Smatraju da je to razlog siromaštva u naselju te da takvo društvo stvara kriminal. Radi se o čistoj klasnoj strukturi u društvu u jednoj od najbogatih država u svijetu.
Ultra desničari u Evropi ne vjeruju da se radi o klasnoj strukturi, neravnopravno podijeljenim resursima, diskriminaciji, rasismu i islamofobiji, već da je razlog lijenost, islam i različita (manje vrijedna) kultura. Nažalost, 20-30 % stanovnika vjeruje više ultra desničarima, nego istragama i naučnicima. Njihovi prijedlozi kako da se riješi problem segregacije su često rasistički i islamofobični. Naprimjer, u mnogo evropskih država zabranjen nikab pa negdje čak i hidžab.
I u Švedskoj se primjećuje promjena u društvu gdje islamofobija zauzima sve više mjesta i postaje dio društvene strukture. Napadi i prijetnje se dešavaju često pa čak i studije pokazuju kako stranci (većinom muslimani) imaju manje plaće i teže se zapošljavaju. Jedna studija pokazuje da stranci, koji traže pomoć od zdravstva, nemaju istu uslugu kao i Šveđani. Nedavno je jedna škola u južnoj Švedskoj prestala da servira specijalnu hranu za muslimansku djecu pa djeca imaju dva izbora, da jedu hranu sa svinjskim mesom ili vegetarijansku hranu. Druge općine, gdje su desničari manjina, odmah su izrazile želju da i oni žele isto. Kako se društvo mijenja, tako se i zakon mijenja, nekada nažalost u negativnom smjeru. Od svega ovoga je najpoasnije nepovjerenje prema muslimanima u društvu i zavjere o istima.
Preživjele žrtve Drugog svjetskog rata svjedoče da današnja islamofobija u društvu podsjeća na Evropu prije Drugog svjetskog rata, kada su se predrasude prema Jevjerima širile i mržnja normalizovala. Društvo je danas podijeljeno na dvije strane, na jednu gdje su ljudi zabrinuti zbog islamofobije, a druga gdje misle da je islam neprijatelj Evropi. Iako je Švedska vlada zadnje četiri godine vodila strogu politiku što se tiče izbjeglica i mogućnosti za azil, ipak je napokon shvatila da islamofobija može da izazove velike probleme u društvu i riješila da odobri resurse kako bi se spriječio rasizam i islamofobija. Nažalost, islamofobija postaje nova forma modernog rasizma, što je definitovno ozbiljan alarm na koji se treba obratiti pažnja.
Piše: Umihana Rašović-Kasumović
intelektualno.com
