Grčka je prva stanica za migrante i izbjeglice od kojih je većina bez dokumenata, a njihova namjera je da se domognu razvijenih zapadnoevropskih država. Krajem marta na otocima Lezbosu, Hiosu, Samosu, Kosu i Lerosu bilo je preko 37.000 migranata smještenih u objektima ukupnog kapaciteta od samo 6.095. Uvjeti u centrima prema navodima nevladinih organizacija, ne mogu se okarakterizirati kao pogodni za dostojanstven i human život. Izuzetno ograničen pristup tekućoj vodi, toaletima i tuševima, kao i dugotrajne linije za distribuciju hrane i nedovoljno medicinskogosoblja, onemogućavaju pridržavanje smjernica za zaštitu od koronavirusa, što migrante i izbjeglice stavlja u povećan rizik prijetnje od široko rasprostranjenog prenosa COVID-19.Ipak, pojavakorona virusa u Grčkoj samo je poslužilo da “radikalno pogoršavaju ionako problematičnu situaciju”, kaže Eleni Takou, zamjenica direktora organizacije HumanRights360.
Učinak trenutne situacije u Grkoj dodatno je pogoršan i različitim mjerama koje je primijenila vladajuća konzervativna stranka Nova demokracija (ND),otkako je preuzela vlast prošlog ljeta, uključujući ograničavanje pristupa zdravstvenoj zaštiti za novopridošle tražitelje azila. Još je drastičnija bila odluka o potpunom obustavljanju zahtjeva za azil tokom mjeseca marta, kao dio napora da se odvrate migranti iz Sirije i drugih država koji dolaze iz pravca Turske.
Suzbijanje pandemije u regionu protivno ljudskim pravima migranata
Iako je teško stanje u Grčkoj zbog velikog broja migranata i izbjeglica, slična situacija je i u drugim državama u kojima se trenutno nalazi znatno manji broj migranata i izbjeglica. Prema procjenama nadležnih institucija u Srbiji je oko 9.000 migranatai izbjeglica, dok ih je u Bosni i Hercegovini oko 7.500. Izvještaji domaćih i međunarodnih organizacija navode da su uslovi smještaja zbog prenapučenosti objekata za smještaj ispod svih standarda, te da to stvara dodatnu nervozu kod migranata i izbjeglica, što dovodi i do incidenata. Takav jedan incident se dogodio u Srbiji, gdje je došlo i do pucnjave. “Vojska Srbije je 21. marta 2020. godine pucala u zrak ispred dva migrantska centra u znak upozorenja kako niko od migranata ne bi pobjegao iz karantina”, izjavio je ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin.
U Bosni i Hercegovini je počelo prebacivanje migranata i izbjeglica u novoformirani migrantski kamp “Lipa” u blizini Bihaća, gdje je do sada smješteno više od 320 migranata koji su uglavnom boravili na gradskim ulicama i u napuštenim objektima u Bihaću. Prilikom izmještanja migranti i izbjeglice imaju osigurane ljekarske preglede. Prema procjeni Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona u napuštenim objektima u gradu i okolini nalazi se oko 1.000 migranata i izbjeglica. Planirano je da se u narednih nekoliko mjeseci u kamp “Lipa” izmjeste i migranti iz prihvatnog centra “Bira” u Bihaću.
Zvanični podaci iz država bivše Jugoslavije govore da do sada među migrantima nisu zabilježeni slučajevi zaraze od virusa COVID-19, što organizacije koje se bave zaštitom ljudskih pravakoriste kako bi ukazali na to da su mjere poduzete na zatvaranju migranata i izbjeglica u pretrpane objekte potpuno neutemeljene. Gordan Paunović iz Info parka kaže da će trenutne mjere morati da se relaksiraju, jer ljudima nedostaje psihosocijalna podrška. “Zamislite situaciju u kojoj smo svi mi, ali pritom nemamo ovih 13 sati svakog dana da izađemo napolje, da odemo u kupovinu. Zamislite ljude koji su na izolovanim lokacijama. Ti ljudi su praktično u zatvoru”, rekao je Paunović za Radio Slobodna Evropa.
Premaprocjeni zdravstvenih stručnjaka, mjere zatvaranja utiču na zdravlje migranata i pitanje je kako će se situacija razvijati u narednom periodu. O trenutnoj zdravstvenoj situaciji među migrantima i izbjeglicama u BiH, Nocal Bay, direktor DRC (Dansko vijeće za izbjeglice) u BiH, kaže: “Blisko sarađujemo s institutima za javno zdravstvo, ministarstvima zdravstva, brojnim kliničkim centrima, domovima zdravlja te bolnicama, a sve u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u BiH.
U privremenim prihvatnim centrima realizirane su preventivne mjere, također u skladu s preporukama WHO, a podrazumijevaju dijeljenje informacija i materijala unutar centra. Timovi Danskog vijeća za izbjeglice upriličili su informativne sesije za korisnike u centrima (na svim jezicima), s posebnim naglaskom na sve važne mjere, kao i na značaj minimiziranja kontakata s drugim ljudima. DRC posebnu pažnju posvećuje obuci i edukaciji svoga osoblja u skladu s preporukama WHO”.
Kada je u pitanju konkretno pandemija COVID-19 u odnosu na migrante i izbjeglice, Bay dodaje da su zadovoljni trenutnim zdravstvenim stanjem migrantske populacije u privremenim prihvatnim centrima. “Osim sezonske influenze i drugih oboljenja koja su tipična za ovo doba godine, nemamo niti jedan potvrđen pozitivan COVID-19 slučaj. Nekoliko osoba je smješteno u izolatorije jer pokazuju blage simptome koji mogu biti i simptomi sezonske influenze. Kod ovih osoba se redovno prate simtomi, pod liječničkim su nadzorom u izoliranim prostorijama. Nijedan pacijent ne zahtijeva testiranje ili hospitalizaciju”, naglasio je Bay.
Mentalno zdravlje migranata dodatno je narušeno pandemijom i stigmatizacijom
Kompleksnost promjena izazvanih pandemijom i dodatno zatvaranje migranata i izbjeglica u neuslovne prostore utiče i na mentalno zdravlje. “Migrantisu izuzetno ranjiva populacija imajući u vidu da je većina njih doživela različita traumatska iskustva vezana za boravak u zemlji svog porijekla, a iskusili su i različite teškoće tokom svog puta do izabrane evropske destinacije, mišljenja je Sanja Dabović, psihologinja.
Dabović posebno naglašava da ograničavanje slobode kretanja i zabrana izlaska iz prihvatnih centara mogu ostaviti negativne psihološke posledice na mentalno blagostanje migranata. Anksioznost, depresivnost, poremećaji sna,agresivnost samo su neki od simptoma koji se mogu ispoljiti u ovakvim okolnostima. Iz preventivnih razloga bilo bi poželjno omogućiti dodatne psihološke intervencije na osnovu redovne opservacije ponašanja korisnika usluga prihvatnih centara i njihovih iskazanih potreba, poručuje Dabović.
U vanrednim situacijama, poput aktuelne prouzrokovane virusomCOVID-19 marginalizovane grupe postaju još ranjivije, podložnije dejstvu stresora i razvijanju simptoma psiholoških stanja i poremećaja. Nesumnjivo je da su ovakvim okolnostima najviše pogođena djeca, koja su se zatekla u prihvatnim centrima, naročito ako imamo u vidu činjenicu da možda nemaju pristup ili im je teško da razumiju dostupne informacije o korona virusu.
Komentar WHO-a objavljen 16.04.2020. godine u časopisu The Lancet ističe efekte pandemije COVID-19 na izbjeglice i migrante i potrebu da se oni uključe u odgovor na epidemiju i spremnost. Izbjeglice i migranti, osobito oni koji su raseljeni i/ili žive u kampovima i okruženju u kampu, suočavaju se sa specifičnim izazovima i ranjivostima koje moraju uzeti u obzir prilikom pripreme ili reagiranja na pandemiju COVID-19.
Bay: Međunarodna koordinacija u borbi protiv pandemija uspješna
Zaštitna oprema (maske, rukavice i dezinfekcijske tečnosti) na raspolaganju su korisnicima u privremenim prihvatnim centrima. U pogledu osobne i kolektivne higijene, postoji dovoljna količina sredstva za higijenu i dezinfekciju. “Mi smo uradili sve pripreme i kontinuiramo provodimo opskrbu. Sve međunarodne organizacije koje djeluju u centrima dale su sve od sebe kako bismo smanjili mogućnost širenja virusa. Razvili smo plan koji se odnosi na kretanje, dijagnostiku i nadzor korisnika u privremenom prihvatnom centru”, smatra Bay.
“Plan je izrađen u skladu s propisima i preporukama zdravstvenih ustanova i resornih ministarstava u BiH. Dodatno, u suradnji s IOM-om u centrima smo osigurali određene prostore koji se koristi kao izolatorij te karanten. Dakle, tretman je isti kao i za lokalno stanovništvo”, objašnjava Bay mjere koje poduzima DRC u BiH.
Bay navodi da se suočavamo sa teškom situacijom u kojoj svako treba uraditi svoj dio posla kako bismo se zajedno izborili s krizom koja je postala globalni problem. “Mi smo ovdje da koordiniramo i zagovaramo pružanje medicinske pomoći za migrante, izbjeglice i tražitelje azila u Bosni i Hercegovini, vodeći računa i o javnom zdravstvu. Prioriteti i radnje poduzete u cilju smanjenja širenja COVID-a 19 među migrantskom populacijom nisu i ne trebaju da se razlikuju od onih koje se poduzimaju za lokalno stanovništvo”, dodaje director DRC-a u BiH, Nocal Bay.
Međunarodna federacija društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca (IFRC), Međunarodna organizacije za migracije (IOM), Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), zajednički je razvila izvještaj pod naslovom “Privremene smjernice: povećavanje spremnosti i reakcija na izbijanje COVID-19 u humanitarnim situacijama, uključujući kampove i okruženja u kampovima”. Izvještaj je objavio Međuresorski stalni odbor (IASC) u skladu s evropskim i globalnim smjernicama, u izvještaju se navodi sljedeće:
- Javni zdravstveni odgovori moraju uzeti u obzir zdravstvene rizike povezane sa kretanjem, premještanjem, prenapučenošću, lošim prehrambenim i zdravstvenim statusom, te fizičkim i mentalnim stresom i uskraćenošću zbog nedostatka smještaja, hrane i čiste vode među izbjeglicama i migrantima.
- Države moraju spriječiti stigmatizaciju i diskriminaciju izbjeglica i migranata zbog mjera provedenih tokom operacija reakcije COVID-19.
- Države moraju osigurati za izbjeglice i migrante, bez obzira na njihov pravni status, pristup zdravstvenoj zaštiti, drugim uslugama i kulturno i jezično osjetljivim informacijama o tome kako spriječiti da se zaraze i zaraze druge, te moraju u svom odgovoru razmotriti socijalne odrednice poput diskriminacije i kriminalizacije.
- Izbjeglice i migranti moraju biti uključeni u kreiranje planova spremnosti i reakcije, politika i strategija, te im se moraju osigurati potrebna uvjerenja kako bi mogli u potpunosti sudjelovati u javnim zdravstvenim mjerama.
Za Intelektualno.com piše: Safet Mušić