Ajdin Huseinspahić, profesor je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici. Član je Katedre za historiju države i prava, predsjednik je Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ u Zenici i član je Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Profesor je rado viđen i slušan gdje god da se pojavi, njegove promocije, tribine i druženja uvijek su posjećena.
Povod našeg razgovora bio je Dan Državnosti, a sa profesorom smo razgovarali o nekim aktuelnim političkim temama.
Razgovarao: Semir Krnjić
Intelektualno: Sve države i narodi imaju svoje historijske datume. Mi u Bosni i Hercegovini imamo dva jako važna datuma: Dan nezavisnosti i Dan državnosti. Koliko je važno obilježavati ovakve datume?
Kao što svako od nas ima datume do kojih drži i kojih se s radošću prisjeća, poput dana rođenja, punoljetstva, ženidbe/udaje i sl. tako i svaka država ima datume do kojih drže njeni građani i koji predstavljaju svojevrsne kamene-međaše njene postojanosti i dokaz njene posebnosti. Među brojnim državama i naša država ima svoje datume do kojih valja držati i koje na dostojanstven način trebamo obilježavati. Obilježavanjem ovih datuma, a prije svega mislimo na Dan državnosti i Dan nezavisnosti mi se prisjećamo najboljih sinova ove zemlje koji su svoje živote položili da bi mi u slobodi živjeli. Plašim se da danas ne cijenimo dovoljno tu slobodu i da je već dugo podrazumijevamo, smatramo da sloboda mora postojati i da je to stanje unutar svake države, što je potpuno pogrešno. Ukoliko krucijalno važne vrijednosti poput slobode budemo podrazumijevali moglo bi nam se desiti da te vrijednosti vrlo brzo izgubimo. Da nam se to ne bi dogodilo mi se prisjećamo onih povijesnih dionica kad smo se izborili za slobodu, kad smo pobijedili agresore, fašiste i okupatore naše lijepe zemlje Bosne.
Intelektualno: Predstavnici svih naroda su se dogovorili da to bude cjelovita država svih njenih građana podjednako. U jednom dijelu Bosne i Hercegovine, ljubav i borba za domovinom je patriotizam, u drugom je to neprijateljski čin. Gdje vodi to uzaludno i konstantno poricanje i negiranje države, kada je ona Dejtonom osigurana?
To nije ništa novo. Mi smo skoro dva vijeka izloženi agresivnoj srbizaciji i kroatizaciji u našoj zemlji. Šume, livade, pašnjaci, šume i sl. se proglašavaju srpskim, skoro pola Hercegovine, dio Posavine i srednje Bosne se smatraju povijesnom hrvatskom teritorijom, Bošnjacima se negira postojanje i kontinuirano bivaju svođeni na vjersku grupu, kad to uspiju onda se okrenu ka prozelitističkoj politici i pokrštavanju. Hegemonisti Bošnjacima nameću stigmu da su izdali „veru pradedovsku“, iako ti isti „velikosrbi“ nisu ni svjesni šta su bili prije pokrštavanja u IX vijeku, šta su uopće bili prije pravoslavlja i svetosavlja XIII vijeka. Hegemonisti iz Hrvatske nameću neko kroatizirano srednjevjekovlje Bosne, iako i sami vjerovatno potiksuju činjenice o dominaciji bosanskih velmoža i vladara nad dalmatinskim gradovima i Primorjem tokom XIV i XV vijeka. Sve navedeno se reflektovalo i na kasniju sudbinu Bosne, jer smo planski odvajani od tog dijela naše povijesti što je dogovaralo neprijateljima ove zemlje koji još uvijek rade u interesu susjeda. Da zaključim, oni poriču mi branimo. Vala kad smo mogli, hvala Gospodaru, agresore na ovu zemlju, na našu Domovinu pobijediti nekoliko puta, a od 1992-1995 i to nekoliko njih („rs“, „hz/hr-hb“ i „autonomija zb“), kao i pasivnu međunarodnu zajednicu, ne vidim razloga zašto bi danas posustali, jer mi smo svjesni da smo žrtve specijalnog rata koji protiv ove zemlje traje i dan-danas.
Intelektualno: Borba za ravnopravnost svih građana naše domovine i njenu cjelovitost još uvijek traje. Izazivanjem političke krize, nesigurnosti i nestabilnosti zemlje, trend odlaska mladih ljudi raste. Kada će shvatiti da Bosna i Hercegovina može da opstane samo kao cjelovita, da nisu prvi lideri koji od nekim postotcima pričaju?
Ova zemlja je opstajala i u mnogo težim okolnostima; ma kakve se okolnosti ponovile teško mogu biti teže od onih koje smo već preživjeli i u kojima smo pokazali snagu bosanskog otpora i nesalomivog duha bošnjačkog. Danas bi bilo vrlo produktivno da shvatimo kako nam je trajna sreća mir i spas u našoj Domovini, a ne u zemljama zapadne Evrope i dr. Naravno, podržavam odlaske radi usavršavanja, bolje zarade, kulturne spoznaje, ali samo s ciljem povratka u zemlju i izgradnju još bolje Domovine Bosne i Hercegovine. Sjetimo se samo ponosnih Krajišnika koji su se 1992. preko slunjskih brda vratili u Bosnu iz evrpskih zemalja da je brane od agresora. Znam da ima onih koje uopšte ovo ne zanima, ali nekoga i takvi ljudi moraju zanimati, neko i takve ljude mora opominjati. Zapravo, o društvu brigu vode oni koji prepoznaju opasnosti i na vrijeme reaguju. U toku je specijalni rat u našoj Domovini koji ima zadatak da mladim ljudima omrzne ovu zemlju, njene institucije i lidere, čiji protagonisti ovu državu žele svesti samo na vanjsku formu i ljušturu. Znam da je tranzicioni proces dug i da ima mnogo nepravde, ali zar genocidna namjera i UZP nisu bili najveća prijetnja i nepravda ovoj zemlji i bošnjačkom narodu pa smo opet ostali i pokazali zube, odbranili Domovinu. Ne dopustimo da se sad u miru rasipamo uz vrlo loše poruke upućene prema našoj državi, prema našoj majci Bosni i Hercegovini. Budimo jaki i odlučni da opstanemo i nikome ne damo našu Domovinu, borimo se protiv nepravde kako izvana tako i iznutra, protiv onih koji su skloni zloupotrebi patriotizma i drugih osjećanja kako bi ostvarili samo svoj šićar i uski interes. Borimo se ne bježimo, ne budimo kukavice u miru!
Intelektualno: Jedan od najvećih nepoštivanja državnih praznika, jeste njihovo neobilježavanje.Neobilježavanjem državnih praznika, potvrđuje se već stara priča o nepoštivanju i nepriznavanju države. Da li je neobilježavanje državnih praznika znak slabosti?
Neobilježavanje državnih praznika je znak neprijateljskog odnosa prema ovoj državi, i to međunarodna zajednica gleda godinama i ne reaguje. Doduše mnogo teže stvari i devijacije, rekao bih i krivična djela gleda ista ta međunarodna zajednica i ne reaguje. Pa pogledajte, negiranje države, genocida, slavljenje zločinaca, negiranje bosanskog jezika, isticanja terorističkih zastava „hz/hr hb“, nazivanje udruženja, radio stanica i sl.. Sve to gledaju međunarodni zvaničnici kao da uživaju u tom „ustavnom safariju“ od političkog sistema u našoj zemlji koji su oni skrojili i nas natjerali da to potpišemo. Njih ni danas nije briga za bilo kakve antidržavne manifestacije, jer su zločince ostavili u institucijama ove zemlje da o njenoj sudbini odlučuju. I ne zaboravimo, obilježavanje državnih praznika je svedeno samo na mjesta s bošnjačkom većinom ili bolje reći mjesta koja je Armija Republike Bosne i Hercegovine odbranila i mjesta u koja su protjerani naši Bošnjaci iz svih dijelova naše prelijepe Domovine, koja je još uvijek pod okupacijom susjeda uz pasivno posmatranje stranaca koji bi morali reagovati.
Intelektualno: Da li će preporuka za kandidatski status za članstvo u EU donijeti neke promjene?
Ovo je prije svega uslovna preporuka, što su mediji stidljivo prenijeli, jer nas Evropa ne želi, naše vrijednost i Evropa ne razumije, nema ona taj kapacitet nažalost. Upinje se, napinje se ali joj ne ide, ne umije prepoznati prave vrijednosti, jednako kao što ih nije umjela prepoznati ni tokom razvijenog srednjeg vijeka kad je križarske vojske slala u Bosnu da istrijebe njoj nepoznat nauk i miroljubive krstjane. Da je pravde nikakve mi preporuke ne bi čekali. Mi bi već bili dijelom EU i NATO saveza, ali izdajnici istine su odlučili da nas stave u istu ravan kao i agresore na ovu zemlju te da nam postave određene uslove za članstvo u tim organizacijama. Pri tome su svjesni da će isti oni koji su ovu državu napadali granatama sada to raditi olovkom, unutar njenih institucija. Dvije su mogućnosti da u političkom smislu ove zemlja krene još brže naprijed, jer ne zaboravimo ona svakim danom ide naprijed nakon što je preživjela agresiju, UZP i genocid. Prvo, da susjedi dignu ruke od ove zemlje i prepuste je njoj samoj, njenim građanima i narodima i drugo, da se međunarodna zajednica počne zanimati za ovu zemlju, da joj pomogne u borbi protiv fašista i okupatora i dan-danas. Kako sada stvari stoje, daleko smo od toga. Zato, dobri moji Bošnjani okrenimo se svojoj zemlji i branimo je sa svim onim građanima kojima je ovo jedina Domovina, sa svima koji nemaju niti žele imati rezervnu Domovinu. Mi to možemo, samo je potrebno da to i želimo, iskreno želimo. Uzvišeni, pomozi nam na tom putu!
