U zanimljivoj i veoma bogatoj historiji bošnjačkog naroda pregršt je interesantnih priča o istaknutim pojedincima koji su svojim djelovanjem značajno utjecali na šire narodne mase. Među njima je Husein-beg Zulfikarpašić, koji je nepravedno zapostavljen od strane naše javnosti. Husein-beg Zulfikarpašić, potomak čuveonog valjevskog i fočanskog paše Zulfikara Čengića rodio se tridesetih godina devetnaestog stoljeća. Bitno je istaći da je dugo godina uz prezime Zulfikarpašić nosio i prezime Čengić, ali je ipak u konačnici odlučio da koristi samo prezime Zulfikarpašić. Veći dio svog života proveo je u Foči Obrazovanje koje je stekao u mladim danima dodatno ga je potaklo za daljim usavršavanjem i istraživanjem.
Interes za položaj Bošnjaka
Upravo takav način života koji je Husein-beg prakticirao omogućio mu je spoznaju o posebnosti bosanskih muslimana u odnosu na ostale narode koji su živjeli na teritoriji Bosne. Naime, u mnogobrojnim intervjuima njegovog sina Adila Zulfikarpašića, može se primjetiti odlučan stav i jasno određenje Husein-bega, koji je posebno isticao pripadnost bošnjačkom narodu čemu je sasvim sigurno doprinijela njegova ljubav prema pisanoj riječi. U kući Zulfikarpašića postojala je velika biblioteka koju su koristili svi članovi porodice, a interesantno je da je Husein-beg posebno potencirao bitnost obrazovanja ženskih članova porodica, što je u tom periodu bila sasvim siguro rijetkost. Ovaj uticajni Bošnjak, osim što je obnašao funkciju gradonačelnika Foče, bio je i član Sabora, što mu je pružilo priliku da rješava određene probleme sa kojima su se prije svega suočavale begovske porodice, ali i općenito ostali Bošnjaci. Aktivan interes za položaj Bošnjaka kad njega se javio i u prvim danima okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske kada je uzeo učešće u otporu protiv austrougarskih vojnih trupa. Značajno je istaći i njegovu ulogu u odbrani građana srpske nacionalnosti, koji su se nakon atentata na Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju našli u nemilosti tadašnjih vlasti. Husein-beg se trudio da pomogne Srbima u ovim za njih veoma teškim trenucima, što pokazuje da se osim o Bošnjacima brinuo i o pravima svojih sugrađana Srba. Kroz svoj rad uspio je da postigne značajne odnose sa mnogobrojnim utjecajnim ličnostima. Posebno je to bilo vidljivo nakon završetka Prvog svjetskog rata, kada je značajan dio svoga vremena provodio u društvu bošnjačkih uglednika, među kojima svakako treba izdvojiti reisa Džemaludina Čauševića sa kojim je bio veliki prijatelj. Koliko je druženje sa reisom Džemaludinom Čauševićem na Husein-bega imalo utjecaja govore i savjeti koje je rado uzimao od ovog alima kada je riječ o bitnim vjerskim pitanjima. Potrebno je spomenuti i njegove prisne veze sa bogatim njemačkim i austrijskim grofovima, na čijim je imanjima bio čest gost. Putovanja su svakako bila sastavni dio života ovog uglednog Bošnjaka, a za razliku od mnogobrojnih konzervativnih intelektualaca i uglednika tog vremena na svim svojim putovanjima vodio bi porodicu.
Odnos prema porodici
Upravo je porodica bila njegova glavna preokupacija, kojoj je bio veoma posvećen, o čemu svjedoče njegovi mnogobrojni potomci koji su uspjeli da postignu značajne poslovne uspjehe. Među njima se svakako izdvaja njegov sin Adil Zulfikarpašić koji važi za jednog od najvećih vakifa u historiji bošnjačkog naroda. Za svoga oca, Adil Zulfikarpašić je mnogo puta istakao da je za njega predstavljao jedinu životnu fascinaciju, što dovoljno govori o odnosu Husein-bega prema svojoj porodici. U vrijeme postojanje Kraljevine Jugoslavije, Husein-beg nije zazirao od kritike prema tadašnjoj vlasti koja se nepravedno odnosila prema bošnjačkom narodu, što mu je svakako omogućavao njegov izraziti utjecaj koji je imao. Ugled i poštovanje koje je imao nikada nije želio da dovede upitanje, o čemu svjedoči njegov čvrst stav i odluka da će uvijek biti na strani pravde i dobra. Naime, nakon zatezanja političkih odnosa u Evropi, te dolaska fašističke vlasti na čelo Njemačke i Austrije, Husein-beg više nije želio posjećivati ove zemlje, pokazujući na taj način šta misli o novim političkim kretanjima u Njemačkoj. Tolerancija, pravda i jednakost bili su principi kojih se trudio držati tokom čitavog života, stoga se u njegovom ophođenju prema diplomatama ili posluzi ne može naći velika razlika iz jednostavnog razloga jer je svakog pojedinca želio tretirati jednako. Predpostavlja se da je Husein-beg živio nešto više od stotinu godina, a toj tezi ide u prilog i činjenica da je tokom svog života bio svjedok promjene tri različita politička režima na teritoriji Bosne. Definitivno je da Husein-beg također razbija i predrasude koje su bile prisutne prema begovima i begovskim porodica za koje se smatralo da su „nedodirljivi“ sloj društva. Da je tako potvrđuje i pisanje tadašnjih listova u Jugoslaviji nakon njegove smrti 12. novembra 1935. godine u kojima se navodi da je preminuo ugledni građanin Foče, koji se isticao po svojim istaknutim moralnim osobinama, među kojima posebno ističu gostoprimljivost, dobročinstvo, hrabros i zdrav način na koji je iskazivao humor. Sigurno je da ovako značajne ličnosti iz bošnjačke i bosanskohercegovačke historije zaslužuju da se o njima puno više piše i govori, bilo da se radi o medijima ili časovima historije u našim školama. Historija je dobra učiteljica, a iz „historije života“ Husein-bega Zulfikarpašića sasvim sigurno se može dosta toga naučiti i primijeniti u svojoj životnoj svakodnevnici.
Piše: Admir Lisica
Objavljeno u listu Preporod 1. mart 2019. godine.
