Kada govorimo o bosanskohercegovačkoj osmanistici, nezaobilazno ime je Hazim Šabanović. Ovaj bosanskohercgovački historičar rođen je u Visokom 11. 1.1916. godine, gdje je završio osnovno obrazovanje, a potom je pohađao Gazi Husrev-begovu medresu. Nakon završene medrese Šabanović se nastavlja obrazovati te upisuje i završava Višu šerijatsku školu u Sarajevu 1940. godine. Doktorirao je 1956. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Do 1941. godine Šabanović obavlja dužnost prefekta u srednjoškolskom internatu, a potom biva sudskim pripravnikom. Godine 1945. radi kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, paralelno obavlja dužnost profesora arapskog i turskog jezika u srednjoj školi. Po završetku Drugog svjetskog rata bio je nezaposlen zbog ranijeg pisanja o genocidu nad muslimanima u dolini rijeke Drine od četničkih formacija. Šabanović je bio suđen na zatvorsku kaznu.
Od 1946. godine radi na uređenju Arhiva grada Sarajeva pri Glavnom narodnom odboru Sarajeva. Potom radi kao službenik u Gazi Husrev-begovoj biblioteci od 1948. godine, gdje radi na izradi kataloga. Od 1966. godine pa do kraja svog životnog vijeka, Šabanović je bio vezan za pomenutu naučnu instituciju te je znatno unaprijedio njen rad i razvoj. Na Pravnom fakultetu u Sarajevu radi kao arhivista i isključivo se bavi dokumentima vezanim za osmanski period. Po osnivanju Orijentalnog instituta u Sarajevu 1950. godine, prvobitno je imenovan za šefa Lingvističko-književnog odsjeka, a potom, dvije godine poslije, postaje naučni saradnik Instituta. Godine 1953. Šabanović radi kao profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Smrt ga je zadesila na poziciji naučnog savjetnika Orijentalnog instituta u Sarajevu. Bio je član redakcije Priloga za orijentalnu filologiju, kao i član redakcije Monumenta Turcica i Posebnih izdanja Instituta.
Naučnim radom Šabanović se bavio od 1935. godine. Pripada među najplodnije i najuglednije naučne radnika svoga vremena. Njegov naučni rad je širok i mnogostran. Ostao je upamćen po svom radu u sferi osmanistike i turkologije. Gotovo čitav svoj radni i životni vijek posvetio je izučavanju osmanske historije, naručito one na tlu Bosne i Hercegovine. Njegova pažnja bila je usmjerena ka liku i djelu znamenitih Bošnjaka u Osmanskom carstvu. Proučavajući, prevodeći i obrađivajući mnogobrojne turske izvore, rasvijetlio je osmanski period u BiH kao i na čitavom jugoslavenksom prostoru.
Da je izuzetno nadaren i sklon nauci, pokazuje još u vrijeme srednjoškolskog i fakultetskog obrazvonja kada stvara i svoje prve radove. U ovom periodu Šabanović objavljuje 23 rada vezana za islam, istaknute Bošnjake iz osmanskog i austrougarskog prioda. Pomenuti radovi predstavljali su prve Šabanovićeve korake u svijet nauke. Opus ovog zaljubljeika u nauku je mnogobrojan i veoma širok. Međutim, četiri njegova djela posebno se izdvajaju te daju jasnu sliku o liku i djelu Šabanoivća. Pomenuta četiri djela su Krajište Isa-bega Ishakovića, Turski izvori za istoriju Beograda, Putopis Evlije Ćelebije kao i Bosanski pašaluk. Djelo za koje je Šabanović dobio Šestoaprilsku nagradu grad Sarajeva je ujedno i jedno od najvrijednijih njegovih djela. Putopis Evlije Ćelebije predstavlja djelo na kojem je Šabanović radio 15. godine. Šabanović se potrudio obraditi i prevesti dijelove Čelebijinog Putopisa, koji se odnose na jugoslavenski prostor. Obradom ovog djela Šabanovi je dao veliki doprinos u rasvjetljavanju osmanskog perioda u BiH i okolnim zemljama.
Pored prevoda Čelebijinih spisa Šabanović je dao i vrlo opsežnu studiju o Putopisu i Evliji Čelebiji. Vrlo značajan doprinos nauci vidljiv je kroz ovo djelo u kojem Šabanović prvi put donosi tačnu hronologiju Čelebijinih putovanja po jugoslavenskim zemljama.
Književnost bosanskih Muslimana na orijentalnim jezicima je djelo koje je trebalo biti vrhunac Šabanovićevog naučnog rada. Međutim, ovo djelo Šabanović nije stigao dovršiti zbog težnje da sakupi sve podatke te da djelo učini monumentalnim. Iako djelo nije priređeno za štampu, rukopis je bio sačinje te je sadržao bibiligorafske podatke za oko 170 pisaca. Ovo djelo pokazuje brojnost naših ljudi koji su stvarali na orijentalnim jezicima. Umro je u Istanbulu 1971. godine, gdje je neumorno tragao za novim podacima u bibliotekama i arhivima za svoje životno djelo Književnost bosanskih Muslimana na orijentalnim jezicima, koje je nažalost ostalo nedovršeno.Hazim Šabanović je napisao i objavio ukupno 186 bibliografkih jedinica. Za života objavio je 173 bibliografske jedinice, a posthumno mu je publicirano još 11 napisanih radova. Nemjerljiv je Šabanovićev doprinos proučavanju historije Bosne i Hercegovine u osmanskom periodu. Šabanović je gotovo čitav svoj radni i životni vijek posvetio stvaranju jasne slike o osmanskom periodu. Šabanović, poliglota, historičar, profesor, čovjek koji je svojim radom ostavio značajan trag u nauci. Čovjek koji je postavio temelje osmanistike te otvorio puteve novim generacijama.
Piše: Nermana Crnčalo
intelektualno.com
