“Hasanaginica” – najinspirativnija narodna balada

Jedna od najznačajnijih, a ujedno i najprepoznatljivijih narodnih umotvorina je balada “Hasanaginica”, koju je 1774. godine prvi put zabolježio Alberto Fortis. Smatra se da je “Hasanaginica” nastala u periodu od 1646. do 1649. godine te da se na prostoru Imotske krajine, gdje je i nastala, prenosila s koljena na koljeno sve do prve grafijske verzije. Sama činjenica da ju je prvi zapisao italijanski redovnik i putopisac u djelu “Put po Dalmaciji”, dovoljno govori o posebnosti i značaju “Hasanaginice”. Bilježenjem od strane jednog Evropljanina, “Hasanaginica” u daljem periodu biva prevedana i na druge evropske jezike. Veliki umovi toga vremena poput Getea, Valtera Skota, Aleksandara Sergejeviča Puškina, Adama Mickijeviča su samo neka od imena koja su prevodila “Hasanaginicu”. “Hasanaginica” je bila temom mnogih istraživanja, analize stila i psihologije,  kao i sociodruštvenog poretka u koji je smještena tragična sudbina Hasanaginice.

Patrijarhalni poredak

Radnja “Hasanaginice” je veoma jednostavna i koncizna. Smještena je na prostor Imotske krajine. Nakon boja, Hasan-aga vida rane. U posjet mu dolaze majka i sestra. Hasanaginica ne posjećuje muža što je pokretač brojnih događanja na kojima se temelji radnja balade. To što Hasanaginica ne posjećuje muža u izravnoj je veze s društvenom poretkom. Patrijarhalni sistem nametnuo je ženi strogi boravak u okvirima kućne privatnosti bez bespotrebnog izlaganja i miješanja s drugim ljudima. Hasanaginica, kao žena plemićkoga roda koja je udata za Hasan-agu, slijedi nametnuta pravila putem kojih se suprotstavlja eventualnim željama i emocionalnih zahtjevima. Hasanaginicin nedolazak uzrokuje srdžbu njenog muža koji joj poručuje da ga ne čeka u dvorima. Ovim događajem radnja u nagovještaju ima tragičan kraj. Hasan-agina odluka pokreće niz događaja koji će u konačnici biti pogubni po Hasanaginicu. Odlazak iz doma Hasan-age i rastanak s djecom joj veoma teško padaju. Po povratku u svoju porodičnu kuću, njen brat beg Pintorović žuri sa njenom ponovnom udajom. U ponašanju bega Pintorovića vidimo jasne obrise patrijarhalnog čovjeka. Ne mareći za tugu i bol svoje sestre, on žuri da je u što kraćem roku ponovu uda shodno onom što nalaže tradicija i društvene norme. Hasanaginica, od roda plemenitog i bogatog, ima mnogo prosaca. Činom težnje ka ponovnoj udaji, žena se tretira kao stvar koja prelazi iz jednih ruku u druge, bez prava na mišljenje i odlučivanje o vlastitoj sudbini. Tragična sudbina Hasanaginice svoju podlogu je zaslovala na patrijarhatu, na društvenon poretku koji je pravo žene u potpunosti marginalizirao. Bez njenog prostanka brat je udaje za imotskog kadiju. U trenutku kada njeni svatovi prolaze kraj dvora Hasan-age, vidjevši djecu Hasanaginica se sa životom rastavljam. Puca majčino srce koje nije moglo podnijeti bol zbog rastanka sa svojom djecom.

 Dramsko, epsko, lirsko

Hasanaginica je balada s veoma uočljivim elementima drame. Radnja Hasanaginice se temelji na sukobu, što je jedna od osnovnih odlika drame. Sukob unutar patrijarhalne porodice pokretač je baladeskne radnje. Dinamičnost prisutna u fabuli balade ima dramske obrise. Događaji i likovi u baladi lišeni su opisa i detaljisanja, fokus je stavljen na konstantnu smjenu događaja. U kompoziciji radnje uočljivi su dramski elementi. U toku fabule moguće je jasno uočiti kompozicione dijelove poput uvoda, zapleta, peripetija, raspleta i kraja.

Balada je ispjevana u deseteračkom stihu što je vezuje za epsko narodno stvaralaštvo jer su epske pjesme ispjevane u desetercu. Podsredstvom slavenske antiteze u baladi je dočarana atmosfera koja vlada nakon bitke u šatoru Hasan-age koji boluje od teških rana.

Lik Hasanaginice možemo vezati za lirsko stvaralaštvo. Naglašena emocionalnost, koja kroz baladu prati lik Hasanaginice, tipična je za lirske narodne pjesme. Jedino u liku Hasanaginice, uvrijeđene supruge i majke koja je odvojena od svoje djece, možemo prepoznati bol i čežnju koja je opjevana u lirskim narodnim pjesmama.

Hasanaginica je jedna od najinspirativnijih i najplodonosnijih narodnih umotvorina. Pored toga što je bila temom mnogih književno-kritičkih tekstova, ona je poslužila kao predložak za istoimenu dramu bosanskohercegovačkog pisca Alije Isakovića. Na osnovu tragične sudbine Hasanaginice nastala je i opera u tri čina, kompozitora Asima Horozića.

Za Intelektualno.com piše: Azra Crnčalo-Lisica