Prema članu XXV Berlinskog ugovora iz 1878. godine, Austro – Ugarska monarhija je dobila mandat, od strane europskih sila, da okupira Bosnu i Hercegovinu pod izgovorom uspostavljanja reda i mira u njoj. Time je okončana višestoljetna historija Bosne i Hercegovine u sklopu Osmanskog Carstva.
Organizacija nove pokrajine bila je drugačija u odnosu na ostale u Monarhiji. Naime, Bosna i Hercegovina nije pripadala ni Austrijskom, niti Ugarskom dijelu carstva, već je organizovana kao svojevrsni „corpus separatum“, koji opet, kao zasebna cjelina, nije bio ravnopravan sa druga dva dijela Carstva. Iako sultanov suverenitet nad Bosnom i Hercegovinom formalno – pravno nije prestao, stvarnu vlast nad okupiranom zemljom imao je zajednički ministar finansija Monarhije preko Zemaljske vlade u Sarajevu.
Odmah nakon okupacije, javila se potreba da okupirana pokrajina dobije svoje zvanične simbole, grb i zastavu. Osmansko Carstvo nije baštinilo heraldičke simbole osvojenih država, tako da ni Bosna i Hercegovina nije bila izuzetak, te je u sastav Austro – Ugarske ušla bez definisanih heraldičkih obilježja. Pokretanje pitanja autentičnog grba Bosne i Hercegovine okupiralo je tadašnje vodeće historičare, heraldičare i numizmatičare iz Austrije, Mađarske i Hrvatske. Rasprava po ovom pitanju trajala je više od jedne decenije, a kao rješenje za grb Bosne i Hercegovine usvojen je heraldički znak ruke sa sabljom, koji se tada identificirao kao grb Rame. Usvajanje obilježja ruke sa sabljom, kao zemaljskog grba, simboliziralo je poistovjećivanje Bosne sa Ramom, koja se od XII stoljeća navodi u tituli ugarskih kraljeva, što u konačnici treba da potvrdi historijsko pravo vladara iz dinastije Habzburg, kao ugarskih kraljeva od 1526. godine, na Bosnu i Hercegovinu.
Na pitanje kako je grb Rame postao grb Bosne, odgovore možemo naći u istoimenom radu bosanskohercegovačkog historičara Emira O. Filipovića objavljenog u zborniku radova „ Bosnaski ban Tvrtko „pod Prozorom u Rami“ 2016. godine. On u svom radu navodi da je prilikom rasprave o zemaljskom grbu došlo do komplikacija, jer su se u minulom periodu pojavila dva heraldička simbola koja se odnose na Bosnu: ruka sa mačem koji je nastao i ukorijenio se u habzburškoj heraldici i vladarskoj ideologiji, te simbol ukrštene nazubljene grede sa okrunjenim glavama koji je produkt bogate mašte ilirskih grbovnika, rađen po narudžbi bosanske emigracije i cijenjen u franjevačkim krugovima. Prema Filipoviću padom Kraljevine Bosne 1463. godine zamire heraldička tradicija u Bosni. No, ona je nastavila da se baštini kroz XV i XVI stoljeće na Zapadu, gdje je u habzburškoj i jagelonskoj heraldičkoj tradiciji simbol ruke sa mačem predstavljao Bosnu. Simbol ruke sa mačem u srednjem vijeku predstavljao je simbol viteške hrabrosti, posebno dodjeljivan za uspjehe u borbi protiv Osmanlija, a najznamenitiji primjer je simbol bosanskog vojvode Hrvoja Vukčića. Ruka s mačem javlja se u čelenci prve varijante njegovog grba na novcima koje je kovao od 1403. kao herceg u Splitu, da bi se potom taj simbol spustio i u štitno polje na grbu koji mu je dodijelio ugarski kralj Žigmund Luksemburški 1409. godine. Do odstupanja dolazi na prelazu iz XVI u XVII stoljeće kada se, uslijed stapanja austrijske i ugarske heraldičke, te navođenja Rame u tituli ugarskih kraljeva kao u srednjem vijeku, Bosna i Rama smatraju sinonimima. Kasnije je grb ruke sa mačem kao simbolom, poistovjetio sa Ramom, dok je u ilirskim grbovnicima Bosna imala drugačiji grb, ukrštene nazubljene grede sa okrunjenim glavama, koji se u franjevačkim krugovima jako cijenio i koristio. U svom zaključnom razmatranju Filipović navodi: „U prvoj instanci je (grb op.a) isključivo pripisivan Bosni, da bi potom bio prozvan grbom Bosne ili Rame. Nakon toga je postepeno naziv grb Rame potisnuo iz upotrebe naziv grb Bosne, a u određenim krugovima se pojavilo i shvatanje prema kojem Rama i Bosna imaju različite grbove. Službeni dokumenti s početka 19. stoljeća međutim pokazuju da su se heraldičari Habsburgovaca vratili na staru koncepciju prema kojoj taj grb prvo predstavlja Bosnu. Od takva stava nisu odstupali ni nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine kada je odlučeno da će se ruka naoružana sabljom, u značenju nekadašnjeg grba Bosne, nastaviti koristiti kao “zemaljsko obilježje” novopridružene zemlje Austro-Ugarskoj monarhiji.“
Tako je Bosna i Hercegovina dobila grb koji se, kako je ranije navedeno, ukorijenio u habzburškoj tradiciji kao simbol zemlje na koju historijsko pravo polažu ugarski kraljevi. Okupacijom Bosne i Hercegovine, Habzburgovci su ostvarili višestoljetne pretenzije na ovu zemlju. Znak ruke sa mačem bio je zemaljski grb Bosne i Hercegovine do kraja Austro – Ugarske uprave 1918. godine.
Za Intelektualno.com priredio: Dino Hajdar
