Gibraltar je tokom svoje historije bio predmet velikih rasprava između Španije i Velike Britanije. Ova mala država plijenila je pažnju zbog svog veoma dobrog strateškog položaja, pa je stoga jasno zbog čega su Španija i Velika Britanija dolazile u sukob mnogo puta zbog ove male države. Iz gotovo istih razloga ovo područje bilo je veoma zanimljivo i muslimanima koji su upravo sa ovog područja proširili islam po čitavom Pirinejskom poluotoku.
Inteligentni vojskovođa Berber Tarik ibn Ziyad
Poznavajući veoma dobro unutarnje probleme koje je imala Španija, Berber Tarik ibn Ziyad napravio je jasno definisan plan sa ciljem prolaska preko Gibraltarskih vrata, čime bi stvorio uslove za stvaranje nove muslimanske teritorije. Tarik ibn Ziyad također je znao i za velika prirodna bogatstva čitavog Pirinejskog poluotoka, pa je i shodno tome želio na što bolji način pripremiti svoje podanike za upad kako bi što prije zagospodario prirodnim bogatstvima ovog područja. Tokom 710. i prve polovine 711. godine vršene su veoma ozbiljne pripreme kako bi na što bolji način ideja o zaposjedanju ovog područja bila izvršena. Prvo je Tarik poslao stotinu konjanika i četri stotine pripadnika pješadije pod vođstvom oficira Tarifa. Ova mala, ali veoma dobro organizirana vojska došla je u blizini Alhesirasa, a zatim je veoma vješto prodrla u unutrašnjost. Za oficira Tarifa koji je po naređenju Tarika ibn Ziyada sproveo ovaj poduhvat u prilog je išla i činjenica da muslimanski vojnici nisu naišli na ozbiljniji otpor tokom provog naleta manje grupe vojnika. Ovakav ishod posebno je radovao inteligentnog i veoma spremnog Tarika koji je ohrabren početnim uspjehom pripremio veliku vojnu ekspediciju kako bi uspješno okočao započeti posao. Postavljajući sebe za glavnog zapovjednika zajedno sa oko dvanaest hiljada muslimanskih Berbera u munjevitoj akciji prošao je preko Gibraltarskih vrata. Pošto je postojala mogućnost jačeg otpora zapadnogotskih snaga Tarik je odlučio da se tokom noći stacionira na mjestu po imenu Mons Calde, koje je kasnije nazvano po vojskovođi Tariku. Naime, ime ovog područja nakon muslimanskih osvajanja zvalo se Džebel el-Tarik tj. Gibraltar, kako glasi i današnje ime ove male državice.
Slab otpor Zapadnih Gota
Muslimani su ovaj poduhvat izveli veoma iznenadno, a u prilog ovoj činjenici je i veoma spora i loše organizovana reakcija Zapadnih Gota koji nisu očekivali ovako munjevitu akciju. Glavni njihov zapovjednik bio je Teodomir, koji se sa svojom malobrojnom vojskom suprotstavio daleko bolje organiziranom Tariku. Na poziv Teodomira koji je uputio kralju Roderihu počela je velika mobilizacija kršćanskih vojnika. Ipak, do otvorene borbe nije došlo odmah, jer je za obje strane početna greška mogla da bude kobna. Prema hroničarima kršćani su sakupili između 40.000 i 100.000 vojno sposobnih ljudi, koji su se spremali nekoliko sedmica za pružanje otpora Tariku i njegovoj vojsci. Do velike bitke između muslimana i kršćana došlo je oko 20. jula 711. godine nedaleko od grada Kadiza. Ova bitka trajala je kontinuirano osam dana, a muslimani su došli do velike pobjede, uprkos značajnim gubicima u ljudstvu. Prema procjenama muslimani su imali oko 3.000 poginulih boraca. Poraz Roderiha i njegove vojske desio se sasvim sigurno i zbog velikog broja neposlušnih formacija kojima je Roderih zapovjedao. Također, bilo je primjetna opšta neorganiziranost i nedisciplina među njegovom vojskom tokom ove bitke, što je naravno išlo u prilog muslimanskoj vojsci. Ovom pobjedom zvanično je započelo muslimansko osvajanje Španije, koja je godinama poslije Tarikove prve pobjede postepeno postala islamska zemlja.
Piše: Admir Lisica
Intelektualno.com
