Fidži, država koju čini 844 ostrva, danas je dom za skoro 900.000 ljudi. Blizu Australiji i Novom Zelandu, Fidži se često navode kao jedno od najpodesnijih odredišta za odmor na Zemlji. Ova ostrva su zasigurno puno više od destinacije privlačne turistima. Država je prožeta bogatom etničkom i vjerskom raznolikošću kojih mnogi možda nisu svjesni, uključujući i dugogodišnju prisutnost muslimana.
Ostrva i njihovo domaće stanovništvo Europljani su prvi put otkrili 1643. godine. Kapetan Cook posjećujući ih više od jednog stoljeća kasnije. Britanija ova ostrva osvaja 1874. godine, te započinje uzgoj šećerne trske. U to vrijeme Fidži se počeo pojavljivati kao središte etničke i vjerske raznolikosti.
Kako bi održali korak sa trgovinskim zahtjevima, fidžijski kolonizatori prisilno su preselili dio indijskog i afganistanskog stanovništva na ostrva kako bi udovoljili rastućoj potrebi za radnom snagom. Jedan dio prisilno preseljenih bili su muslimani. Iako je program emigracije obustavljen početkom 20. stoljeća, muslimani su do tada dobili priliku da napreduju i postanu dio vjerskog i kulturnog tkiva države.
Muslimansko naseljavanje na Fidžiju ima porijeklo u sistemu prisilnih migracija koji je između 1879. i 1916. godine iz Indije doveo 60.536 radnika, od kojih muslimani čine 14,3%. Muslimani su brojili 5098 muškaraca i 2537 žena, a gotovo 90% ih je bilo u dobi između 11 i 30 godina.
Došli su pod petogodišnjim ugovorom koji im je oduzimao ljudska prava i bili su brutalno zlostavljani zbog profita svog poslodavca. Radnici su emigrirali na Fidži, kako bi izbjegli još lošije socijalne i ekonomske uslove u Indiji. Britanski kolonijalni vladari Fidžija i Indije ohrabrili su ih da dođu i ostanu na Fidžiju.
Muslimanska zajednica je cijenjena na Fidžiju zbog prevladavanja teških okolnosti s kojima su se bili prisiljeni boriti tokom prvih faza svoje migracije. Organizovane grupe muslimana pojavile su se unatoč sistemskoj zloupotrebi ljudskih prava i moralnih vrijednosti. Tokom petogodišnjeg ugovora radili su kao robovi. Jednostavne drvene džamije bile su prve koje su se pojavile u pokušaju da se zadovolje vjerske potrebe rastuće muslimanske populacije.
Tokom ranog 20. stoljeća muslimansko se stanovništvo povećalo, što je stvorilo potrebu za većim prostorima za molitvu i uspostavljanjem neke vrste islamske infrastrukture u društvu. Zbog toga se organizacija muslimana na svim naseljenim otocima organizovale u obliku asocijacija kao što je Anjuman-e-Hidayat, koje su dovele do osnivanju Fidžijske muslimanske lige 1926. godine.
Iako se muslimani na Fidžiju bili jedna od najsiromašnijih zajednica u zemlji, Liga je u velikoj mjeri doprinijela boljitku za tamošnju muslimansku zajednicu, gradeći više vjerskih centara, kao i islamske škole za mlado muslimansko stanovništvo Fidžija.
Danas mnogi pripadnici muslimanske zajednice imaju istaknute uloge u vladi, a rođendan Poslanika Muhameda je nacionalni praznik na Fidžiju. Članovi muslimanske zajednice za sebe kažu da su ponosni stanovnici Fidžija.
Za Intelektualno.com priredio: Faris Marukić
