Evlija Čelebija o Aladža džamiji:  Toliko sposobnosti, toliko ukusa, finoće i toliko ljupkosti Evlija Čelebija o Aladža džamiji:  Toliko sposobnosti, toliko ukusa, finoće i toliko ljupkosti
Kad drvenim mostom prođemo na suprotnu stranu, onda na vhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju, koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom Aladža džamija.... Evlija Čelebija o Aladža džamiji:  Toliko sposobnosti, toliko ukusa, finoće i toliko ljupkosti

Kad drvenim mostom prođemo na suprotnu stranu, onda na vhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju, koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom Aladža džamija. To je krasna bogomolja. Ovoj džamiji nema ravne u bosanskom ejaletu, ni u zvorničkom sandžaku, ni u gradu Teslidži (Pljevlje), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (bashalife) starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmenan-agina,glavnog neimara (mimarbasi) sultan Sulejmana .On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio ovu krasnu i divnu Aladža-džamiju, kojoj ne može biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta ahikteture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoće i ostvareno toliko ljupkosti da takvu impresivnost nije ostvario ni jedan raniji neimar na zemaljskoj kugli.

Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog kraja, to je ukrasila ovaj grad. Neimar je na zidovima četvorougaone osnove napravio, poput prave zdjele okruglu kupolu (kubbe);ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minder, mirhab, prozori i galerija mujezina su perforirani (musebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije u svakom tom detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole (kubbe), na četiri mramorna stuba bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša zasipali veliki džema’at na ovim sofama je poredano simetrički dvadeset borovih stubova i od drveta inženjerski napravljena neka vrsta krovnog prepusta (sundurma) tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim glavurama poput gravura Fahrija. Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je raznovrsnim šarama ravnim Bezhatovu, Manijevu i Sahkulovu kistu.

U sredini dvorišta (harem), na mjestu obraslom u zelenilo, pod visokom email-kupolom na šest stubova, koja je kao kupola kakvog visokog dvorca, napravio je klesar mramora (havz) za abdest. To je tako umjetnički izrađen safiski šadrvan da zaljubljeni ljudi, gledajući kako iz slavina teče živa voda i pravi vodoskok, prestanu da čeznu i uzimaju abdest. Sa desne strane ove džamije , do samog puta,podignuta je veličanstvena visoka kupola (kubbe) na četiri stuba. Oko nje je kovački majstor takve gvozdene rešetke i prozore koji su poput radova kovača Davuda. Svaki majstor, inženjeri svjetski putnik, koji pažljivo pogleda ovu kupolu i ove gvozdene rešetke, postaje zapanjen i zadivljen,
Osnivač ove zadužbine Hasan-paša umro je u Budimu kao budimski defterdar.

Njegovo su čisto tijelo prema njegovom testamentu (vasiyat), sahranili ovdje u gradu Foči, u dvorištu ove džamije pod limenom kupolom. To je i sada svijetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je, zaista, bio čovjek od ukusa, darežljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv, pun divnih osobina kao Hatem Tai i Džafer Bermeki. Kako on nije žalio blago, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne džamije koje je on gradio mogao uzeti poneko iskustvo i vještinu (san’at)i sve ih primjeniti na ovoj džamiji. Uloživši svu svoju sposobnost, on je napravio takav božji hram, da mu nema ravna u Rumeliji (diyar-i Rum). Kako je osnivač bio darežljiv čovjek, on je raznim umjetnicima koji su iz svih krajeva donijeli dobrotvoru na poklon po jedan svoj umjetnički rad dao odgovarajuće nagrade i uzdare.

Umjetnički izrađenim lusterima, koje je takođe dobio na dar, ukrasio je unutrašnjost džamije, pa je i ona postala svijetla bogomolja, poput mlade čije čelo sija kao mjesec. Iznad visokog svoda kapije na jugoistočnoj strani džamije na bijelom i čistom mramoru, napisan je kaligrafski u stilu Kara-Hasarije ovaj natpis:”Ovu časnu džamiju podigao je osnivač zadužbina i dobrotvor Hasan, sin Jasufov i dao joj ovaj hronostih.”
“Primi je vječni(bože)”Godine 1074.

Evlija Čelebija, Foča 1664.

Facebook komentar

Intelektualno