Emerik Blum, jedan je od najvećih privrednika i menadžera koje je Bosna i Hercegovina imala. Za njega možemo reći da je antifašista, revolucionar, osnivač i dugogodišnji direktor Energoinvesta, gradonačelnik, a prije svega čovjek. Porijeklom je iz radničke porodice, a rođen je 7. augusta 1911. godine. U svom rodnom gradu, Sarajevu, završio je osnovnu i srednju školu. Godine 1930., odlazi u Prag, gdje nastavlja školovanje u Visokoj tehničkoj školi. Na Elektrotehničkom odsjeku diplomira 1939. godine, te se vraća u svoj rodni grad. Svoj prvi posao obavljao je kao elektroinžinjer u Centralnoj direkciji državnih rudarskih preduzeća u Sarajevu. U junu 1941. godine biva uhapšen od strane ustaške vlasti. Boravio je u mnogim logorima, kao što su „Gospić“, „Pag“, „Krapaje“, „Jasenovac.“ Dok je boravio u logoru „Jasenovac“, Emerik Blum je kao inžinjer bio zadužen za održavanje elektrane, što mu je i spasilo život. Kasnije je prebačen u logor „Stara Gradiška“. Iz ovog posljednjeg je uspio pobjeći na oslobođenu teritoriju. Naime, skupa sa šest logoraša, organizirao je bijeg preko Save. Međutim, ustaše su zaustavile čamac. Tada je Emerik Blum preplivao Savu, došao do obale, te se na taj način spasio.
Nakon Drugog svjetskog rata, Emerik Blum se aktivno uključio u obnovu i izgradnju, kako Jugoslavije, tako i Bosne i Hercegovine. Obavljao je razne državne funkcije. Prva od tih je bila pozicija Načelnika u Ministarstvu industrije i rudarstva Bosne i Hercegovine, a potom su slijedile pozicije direktora Elektrobih-a, Elektrocentra, generalni inžinjer Generalne direkcije savezne Elektroprivrede, generalni direktor Direkcije za elektroprivredu Vlade FNRJ, pomoćnik u Ministarstvu Elektroprivrede FNRJ, predsjednik Komiteta za elektroprivredu.
Od 1951. godine bio je direktor Elektroprojekta, preduzeća za projektovanje, hidro, termo i elektro-energetskih postrojenja u Sarajevu. Čelnu poziciju u ovom preduzeću preuzeo je sa nepunih 40 godina života. „Bilten Elektroprojekta“ nikada nije prestao sa izdavanjem, što jasno govori o entuzijazmu i upornosti ovog vrijednog čovjeka. Cilj biltena bio je da se sa iznošenjem dobrih i loših pojava, što više doprinese poboljšanju rada čitavog preduzeća. U januaru 1954. godine izvršena je fuzija dva preduzeća, Elektroremonta i Elektroprojekta. Emerik Blum je tih dana istakao da je to korak u veliku budućnost razvoja preduzeća za izgradnju elektro-energetskih objekata. Shvatajući značaj obezbijeđenosti preduzeća adekvatnim kadrom, preduzeće je u maju 1954. godine imalo 37 stipendista. Od 1958. godine imamo novo ime u bosanskohercegovačkoj privredi, a to je Energoinvest, čiji je direktor bio upravo Emerik Blum. U Energoinvestu su još na samim počecima shvatili da je domaće tržište isuviše malo za njegove kapacitete, te da je izvoz na inostrano tržište imperativ.
Kvalitet projekata “Energoinvesta” prepoznat je i preko Atlantika. Kroz tri savezne države u Americi (Arizonu, Utah i Nevadu) izgrađena je jedna od najvećih visokonaponskih linija od 500 kilovolti, dužine 450 km, sa konstrukcijom od 17000 tona i ukupnom vrijednosti od 5,5 miliona dolara. Pod rukovodstvom Emerika Bluma inicirana je izgradnja kapaciteta za nova industrijska postrojenja, prije svega aluminijskog kombinata u Mostaru.
Ipak, u vrijeme dok je podizao Energoinvest, Blum se susretao sa velikim nepovjerenjem, koji su prema njemu iskazivali članovi Uprave državne bezbjednosti, zbog čega je bio meta špijuniranja. Ja sam za ljude iz unutrašnjih poslova uvijek bio komunista druge klase. Mene godinama špijuniraju. Po noći mi ladice prevrću. Da me ljudi iz Centralnog komiteta ne poznaju odavno bi bio u zatvoru.
U svojim izlaganjima, Emerik Blum je ukazivao na društvene probleme. Veliku pažnju je posvećivao studentskoj populaciji. Želio je da školski sistem proizvodi zdrav kadar, te je zbog toga inzistirao na reformi školskog sistema. Dakle, tražimo da se sa studentima radi. Energoinvest zna da to košta i zato smo dali posebno jedan milion novih dinara da se angažuje dovoljan broj demonstratora i asistenata da bi studenti stvarno radili… Mi smatramo da visoka škola nije za genije, nego za prosječne ljude. Prema tome, više ne može opstati ovakvo stanje. Ko je za to kriv ? Sada studenti nemaju nikakvog uticaja na školovanje – govorio je Emerik Blum.
Od aprila 1981. godine do aprila 1983. godine Emerik Blum se nalazio na funkciji predsjednika Skupštine grada Sarajeva. Od 1983. godine obavljao je poslove savjetnika predsjednika Skupštine grada Sarajeva i savjetnika predsjednika Poslovnog odbora SOUR-a Energoinvest za naučno-istraživački rad i razvojni rad. Blum je dao nemjerljiv doprinos organizaciji Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine.
Za svoje izuzetno zalaganje, postignute uspjehe, odlikovan je mnogim velikim priznanjima. Samo neke od njih su: Nosilac partizanske spomenice, Orden za hrabrost, Orden Republike sa srebrenim vijencem, Orden Republike sa zlatnim vijencem, Spomen plaketa grada Sarajeva, Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva i mnogih drugih. Emerik Blum je umro 24. juna 1984. godine u svom Sarajevu.
Za Intelektualno.com priredio: Alen Borić
