Prof. dr Zećir Ramčilović je narodni zastupnik bošnjačkog naroda i Potpredsjednik Skupštine Republike Sjeverne Makedonije u mandatu 2016 – 2020. i narodni zastupnik u mandatu 2020 – 2024. u Skupštini Republike Sjeverne Makedonije. Sa profesorom smo razgovarali o Bošnjacima u Sjevernoj Makedoniji, odnosima između Bošnjaka Makedonije i Bosne i Hercegovine, aktuelnim političkim temama i ciljevima u budućnosti.
Intelektualno: Početkom godine bio je popis stanovništva u Sjevernoj Makedoniji. Broj Bošnjaka je u blagom porastu u odnosu ma popis iz 2002.godine. Kakav je položaj Bošnjaka sada i prije dvadeset godina u Sjevernoj Makedoniji?
Nakon dvadeset godina u Sjevernoj Makedoniji se konačno održao Popis stanovništva koji je samo potvrdio ono što smo pretpostavljali, da je jako velika emigracija stanovništva, i to kod svih naroda bez izuzetaka. I broj Bošnjaka je nešto manji nego na prethodnom popisu, ali i pored toga procenat u ukupnom stanovništvu se povećao od 0.84%, na 0.91%, što govori da je kod drugih prirodni prirast bio još manji i iseljavanje veće. U ovom periodu desile su se zaista znatne pozitivne promjene, te poboljšanje položaja Bošnjaka u Sjevernoj Makedoniji. One su prije svega posljedica Ohridskog okvirnog sporazuma 2001., zbog kojeg su nastale i ustavne promjene sa kojim su i Bošnjaci postali jedan od konstitutivnih naroda. Ubrzo potom otvorene su tv i radio redakcije na bosanskom jeziku na nacionalnoj televiziji. Bosanski jezik postaje službeni jezik u nekoliko opština, uvodi se i nastavni predmet Jezik i kultura Bošnjaka, a zadnjih godina i redovna nastava na bosanskom jeziku. Od 2007 g., imamo i svoj državni praznik “28 Septembar – Međunarodni dan Bošnjaka”. Da se razumijemo, sve pozitivne promjene u ostvarivanju prava Bošnjaka nisu išle jednostavno, već u dugom vremenskom razdoblju sa našom velikom borbom i zalaganjem. Mogle bi se još mnoge stvari nabrojati, i uglavnom zakonima smo podigli na visoko nivo prava i položaj manje brojnijih naroda, ali u implementaciji i dalje se susrećemo sa problemima. Sve vlasti i većinski narodi, posebno aktuelna vlast koju predvodi SDSM imaju značajan doprinos u tom pravcu. Danas Bošnjaci igraju značajnu ulogu u svim društveno-političkim procesima Sjeverne Makedonije. Drago mi je da sam u svim ključnim procesima za Bošnjake imao veliku ulogu, najprije kao građanski aktivist i profesor, a zatim i kao zastupnik u Skupštini. Ono što me raduje je da ima jako veliki broj mladih perspektivnih Bošnjakinja i Bošnjaka koji mogu raditi još više i bolje od nas koji smo na neki način otvorili puteve i dali smjer u kom se trebaju kretati, te raditi kako za svoju zajednicu, tako i za državu i sve građane Sjeverne Makedonije. Nekada treba donijeti i teške i nepopularne odluke u datom trenutku i ponijeti odgovornost, kao što smo to uradili ja i akademik Muhić kada su naša dva glasa u Skupštini bila neophodna da bi postali NATO članica, o kojim benefitima je suvišno govoriti posebno u aktuelnom geopolitičkom trenutku.
Intelektualno: Koliko trenutno Bošnjaka živi u Sjevernoj Makedoniji? Kako funkcioniraju Bošnjačke zajednice i udruženja?
Kao što sam već napomenuo, broj Bošnjaka je zadržao konstantu i pored jako izražene emigracije i po posljednjem popisu nas ima oko 17.000 lica. Za razliku od ostalih dijelova Balkana, gdje ima još razlika u pogledu izjašnjavanja sa regionalnim ili vjerskim odrednicama, u Makedoniji Bošnjaci imaju jako izraženu nacionalnu svijest o svom bošnjačkom identitetu. U tom pravcu posebno zabrinjavaju teze o bosanstvu u nacionalnom smislu na štetu Bošnjaka u našoj matičnoj zemlji Bosni i Hercegovini. Bošnjaci kao kompaktne zajednice i sa najvećim brojem žive u tri regiona Makedonije, i to danas najviše u Skoplju i skopskom regionu, zatim u Veleškom i Prilepskom regionu. S obzirom na značaj i koncentraciju funkcija u Skoplju, Bošnjaci u ovom dijelu su preuzeli primat u svim društveno-političkim procesima značajni za bošnjački narod u Sjevernoj Makedoniji. Ono što smatram da je za važno reći je što je za razliku od pred dvije decenije kada sam vršio istraživanja, danas mjesta naseljena Bošnjacima imaju kvalitetne uslove za život i potrebnu infrastrukturu. Glavni problem je u pravcu veće zastupljenosti u administraciji na lokalnom nivou, što također predstavlja izazov i za državnu administraciju. U nekim državnim institucijama koje imaju veliki broj pripadnika, poput policije i armije prije samo par godina Bošnjaci su se mogli izbrojati na prstima, dok danas zastupljenost je čak mnogo veća od procenta Bošnjaka u ukupnom stanovništvu koja je i zakonska obaveza. Zato u određenim sektorima poput sudstva procenat zaposlenih Bošnjaka je jako nizak. Ipak i tu ima pozitivnih pomaka. Ali jako je bitno što kada govorimo o integraciji Bošnjaka, mi smo ne samo po horizontali, već i po vertikali neizostavni faktor u društvu. U kontinuitetu imamo zastupnike u Skupštini, i ja kao narodni zastupnik sam dosta energije uložio u smjeru integracije Bošnjaka, tako da smo imali u posljednjih par godina i Potpredsjednika Skupštine, ministra, zamjenik ministra, državne sekretare, mnoge direktore i zamjenik direktore, članove regulacionih tijela, te članove u raznim upravnim odborima. I pored postojanja političkih stranaka, koje takodje imaju uticaj, najveći broj pomenutih pozicija i uopšte su odraz individualnih kvaliteta pojedinaca. Ako uzmete u obzir da su i bošnjački predstavnici u Skupštini nezavisni i nestranački poslanici onda vam je jasno da političke stranke moraju da rade mnogo bolje i mnogo više nego do sada, što će predstavljati svakako faktor plus u daljem poboljšanju položaja Bošnjaka. Za razliku od stranačkog organiziranja i utjecaja, udruženja građana su jako puno učinila u proteklom periodu i pomogla u implementaciji svih zakonskih propisa u ostvarivanju prava u obrazovanju, kulturi, obilježavanja praznika, ali i u rješavanju realnih problema građana.
Intelektualno: Kakav je odnos između Bošnjaka Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine?
Ovo pitanje je jako kompleksno, jer ako gledamo na ovo pitanje intimno i emotivno onda je taj odnos jako blizak, mogu reći bratski. Tako i jeste, posebno od strane nas Bošnjaka iz Makedonije. Možda će neko reći da sam subjektivan, ali objektivno s obzirom na sve ostvarene kontakte i saradnju ne samo sa političkim predstavnicima i intelektualnom elitom, već i sa običnim građanima, mi smo mnogo više vezani za Bošnjake Bosne i Hercegovine, kao i za Bošnjake Sandžaka u Srbiju i Crnoj Gori. U tom pravcu institucionalni predstavnici Bošnjaka u Bosni i Hercegovini moraju da učine mnogo više za svoj narod van njenih granica. I to mora biti prioritet svima, bez razlike na njihovu političku, odnosno partijsku pripadnost i ideologiju. Ja često tu nebrigu o Bošnjacima van Bosne i Hercegovine opravdavam sa veoma teškim njenim funkcioniranjem, problemima i izazovima, ali to nije i ne smije biti opravdanje za jednu formiranu i savremenu naciju koja treba odgovoriti globalnim i strateškim izazovima savremenog svijeta. Jako je bitno, da sarađujemo i da se pomažemo. S obzirom da je Sjeverna Makedonija članica NATO-a i u fazi pregovora za članstvo u EU, u prilici smo da na raznim sastancima i sjednicama različitog tipa pomažemo Bosni i Hercegovini u prezentaciji istine i ostvarenju svojih strateških ciljeva, ali to radim individualno, daleko je bolje kada bi postojala veća koordinacija sa maticom. Uvijek podstičem i makedonske predstavnike da na multilateralnom planu uvijek podržavaju Bosnu i Hercegovinu, što je svakako i makedonski interes za stabilizaciju i prosperitet cijelog regiona. Uprkos tome postoje pojedinci i institucije koje prelaze preko svih barijera. U tom pravcu se izdvaja Islamska vjerska zajednica Bosne i Hercegovine, koja u kontinuitetu podržava ne samo vjerska lica i džemate već i sve Bošnjake koji rade na raznim projektima značajnim za očuvanje i izgradnju bošnjačkog identiteta. Značajna je i medijska podrška, poput vaše na čemu vam se zahvaljujem, jer i ovo intervju je posljedica vašeg interesovanja za Bošnjake u Makedoniji čime upravo radite i pomažete i ono o čemu ja govorim, zbližavanje i bolja saradnja između Bošnjaka bez obzira gdje žive. Kao sto znate samo u proteklom mjesecu smo imali veoma značajnu i uspješnu promociju knjige autora Admira Lisice, mladog, ali veoma kvalitetnog i već afirmiranog društveno-političkog analitičara. Takvi ljudi trebaju Bosni i Hercegovini, trebaju nama Bošnjacima. Zatim smo imali seminar “Promocija identiteta i jezika Bošnjaka” pod pokroviteljstvom Islamske vjerske zajednice BiH. Ovo su samo neke od aktivnosti kojih ima, ali kojih mora biti i više, koji pomažu nama u Sjevernoj Makedoniji i jačaju veze između Bošnjaka.
Intelektualno: Bosna i Hercegovina je dobila kandidatski status za EU. Koliko će to doprinijeti daljem napretku zemlje?
Za mene lično to je istorijski iskorak za Bosnu i Hercegovinu. Isti se trebao desiti i ranije, ali to sto neki smatraju da je i dobivanje kandidatskog statusa rezultat agresije Rusije na Ukrajinu, kako bi minimizirali isti. I da je tako, to ne umanjuje poruku koja je poslana svim građanima Bosne i Hercegovine i prije svega političarima. Brisel uvijek daje i ozbiljne zabilješke i zadatke, koji su ranije bili shvaćeni i previše olako i građanima “prodavani” kroz priču da nas EU ne želi u svom društvu. Sa kandidatskim statusom bh. političari više nemaju taj luksuz i moraju više raditi na reformama, koje u krajnjem slučaju su potrebne više bosanskom društvu, nego i samoj uniji. To govorim i iz makedonskog iskustva. Također to je i velika šansa koju treba iskoristiti, jer se povećavaju i financijski fondovi, kao i neki novi za podršku i razvoj Bosne i Hercegovine, ali prije svega je pozitivan signal drugim svjetskim organizacijama i investitorima. U tom smjeru ovaj pozitivni signal se treba iskoristiti i za rad na integraciji zemlje u NATO, a tu podrška SAD-a je ključna, koju ima BiH, ali na kojoj se mora raditi, a ne treba čekati da se “zakuha” situacija pa da se SAD radi svojih strateških interesa uključi u rješavanju iste i to na kratkom roku. Bosanski političari, prvenstveno bošnjački moraju biti više proaktivni i iskoristiti ovaj pozitivni iskorak kako bi ostvarili svoje strateške ciljeve i napredak i prosperitet zemlje.
Intelektualno: Situacija na Kosovu ne miruje, znamo da na Sjeveru Kosova ima Bošnjaka. Da li možemo očekivati prestanak napetosti, blokada i pretnji?
Kriza na sjeveru Kosova ima svoju istoriju i u tom pravcu nije amnestirana niti međunarodna zajednica, koja je i previše inertna u implementaciji Vašingtonskog i Briselskog sporazuma, koji obje strane samo selektivno sprovode. Da bi se postigao trajni mir i stabilnost Srbija i Kosovo moraju pokazati više volje i odgovornosti prema svim građanima na sjeveru Kosova, u kom djelu osim Srba i Albanaca živi i značajan broj Bošnjaka, a Bošnjaci su i većinsko stanovništvo u ovom graničnom djelu Srbije čime se dodatno unosi nesigurnost i opterećuje razvoj ovog regiona. Mora se poštovati preuzeto, a na neki način garanti i posrednici iz međunarodne zajednice upotrebiti svoj utjecaj i instrumente koji su joj na raspolaganju. Političke elite u regionu vrlo često produciraju i (zlo)upotrebljavaju krizne situacije, ali i međunarodna zajednica mora biti svjesna da ovakve krize mogu izbjeći kontroli i imate strašne posljedice, kakvih je bilo u prošlosti. U aktuelnom trenutku kriza je rezultat geostrateških interesa i utjecaja, a povod je lako naći. Razvoj dešavanja pokazuje da ista nije direktno vezana s Rusijom i njenim utjecajem na Srbiju i t.z. tradicionalno prijateljstvo sa srpskim narodom. Direktno nije, ali indirektno mislim da jeste. Činjenica je da se ova kriza desila nakon otvorenog zahtjeva EU prema Srbiji, da kao zemlja koja pregovara i koja teži da bude članica EU, mora prihvatiti i evropske principe i vanjsku politiku sankcija usmjerenu prema Rusiji. Na ovaj način, simptomatično je kako oficijelni Beograd se javlja po ko zna koji put kao neko ko veoma dobro menadžira proces i gasi “požar”. Nakon gašenja požara, Srbija će ponovo biti u situaciji da bude tolerisana zbog toga što indirektno podržava Rusiju time što se ne pridržava sankcijama. Ali, i pored toga što barikade su uklonjene, netrpeljivost i nepovjerenje između Srba i Albanaca na Kosovu se produbljuje u strahu od nove krize, koja ukoliko se ne preuzmu adekvatni koraci je vrlo vjerojatna i kao sto nas uči prošlost svaka sljedeća je veća i intenzivnija.
