Razgovarao: Amir Nesimović
Omer Kovčić je završio rudarsko-geološki-građevinski fakultet ( RGGF ) u Tuzli 2008. godine. Nakon čega se odmah zaposlio u JP za vodoprivrednu djelatnost ‘’Spreča’’ dd Tuzla. U ovom preduzeću je napredovao od pozicije projektanta pripravnika do pozicije izvršnog direktora za tehničke poslove, na kojoj je i trenutno. Magistrirao je 2011. godine na temu ‘’Analize vodnih valova na profilu akumulacije Modrac sa aspekta propusne moći brane’’ na Univerzitetu u Tuzli, a 2017. godine je doktorirao na temu ‘’Upravljanje hidroakumulacijama za višenamjensko korištenje, na primjeru jezera Modrac’’ na Univerzitetu u Tuzli. Zvanje docenta na katedri za hidrogeologiju i hidrotehniku RGGF-a stekao je 2019. godine. Trenutno ima 14 godina radnog iskustva iz oblasti hidrotehnike i vodoprivrede.
Sa doktorom Omerom Kovčićem razgovarali smo o mini hidroelektranama i njihovoj budućnosti u Bosni i Hercegovini, današnjem stanju jezera Modrac i mjerama koje su poduzete za ublažavanje glavnih problema vezanih za ovu bitnu akumulaciju Tuzlanske regije, o mogućnosti razvijanja solarnih elektrana u Bosni i Hercegovini i uslovima potrebnim za takve poduhvate. Sukob u Ukrajini je takođe jedna od tema, naravno u okvirima zanimanja doktora Kovčića.
Intelektualno: Docent ste na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli. Obzirom da je riječ o jedinom fakultetu ove vrste u Bosni i Hercegovini, kakav je ustvari njegov značaj za cijelu državu?
Kovčić: RGGF Univerziteta u Tuzli je fakultet sa tradicijom koja datira od 1960.-te godine i još uvijek je jedini fakultet ove vrste u BiH sa mnogostrukim značajem za obrazovni sistem BiH. Ovaj fakultet je iznjedrio veliki broj stručnjaka i inženjera u ovoj domeni koji rade i djeluju kako u BiH, tako i širom svijeta te je njihov doprinos značajan za razvoj privrede BiH.
Intelektualno: Da li je i na koji način moguća gradnja mini hidroelektrana, a da one u isto vrijeme služe svojoj namjeni i budu ekološki i društveno prihtatljivi?
Kovčić: Izgradnja pribranskih mini hidroelektrana uz već izgrađene hidrotehničke objekte tj. brane je, itekako, moguća u Bosni i Hercegovini, uz prethodno obezbijeđen ekološki prihvatljiv protok (EPP) za nizvodno područje, kako se ne bi narušio eko sistem određenog vodotoka. Pritom je potrebno obratiti pažnju na ispuštanje količine ekološki prihvatljivog protoka u dobu sušnog perioda (mjesec maj do mjeseca oktobra) te monitoring istog. Kada je u pitanju izgradnja hidroelektrana, važno je naglasiti kako ne treba svrstavati sve vodotoke u istu skupinu i posljedično zabraniti izgradnju hidrocentrala jer nisu jednaki vodotoci u netaknutoj prirodi i primjerice, vodotoci u nizvodnim dionicama kao što su Spreča, Bosna, Drina itd.
Intelektualno: Zanima me današnje stanje jezera Modrac. Ne tako davno bili su aktuleni problemi usljed činjenice da je jezero značilo “izvor pitke vode” a u isto vrijeme je industrijska otpadna voda završavala upravo u njemu. Šta je poduzeto i koji su načini za ublažavanje ovog problema?
Kovčić: Akumulacija Modrac služi prvenstveno za snabdijevanje stanovništva (grad Tuzla i Lukavac) i industrije vodom. Snabdijevanje stanovništva grada Tuzle pitkom vodom naročito je od značaja u ljetnim mjesecima (juli, avgust). Do sad su poduzete minimalne aktivnosti u vezi spriječavanja ispuštanja industrijskih otpadnih voda u akumulaciju i to većinom izradu investiciono – tehničke dokumentacije, odnosno, izradi studija izvodljivosti, elaborata, idejnih rješenja i dr. Primjerice, trend rasta unosa suspendovanog nanosa godišnje procjenjuje oko 300.000 m3 te ukupna količina suspendovanog nanosa u samoj akumulaciji Modrac iznosi oko 18 miliona m3. Prvi korak u sanaciji ovog problema bio bi rješavanje samog prečiščavanja sanitarno – fekalnih otpadnih voda za sva okolna naselja oko akumulacije Modrac, izgradnjom prstenaste kanalizacione mreže sa nekoliko malih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Osim toga, svi privredni subjekti koji su izgrađeni u slivu akumulacije Modrac bi trebali pojedinačno riješiti pitanje prešičavanja otpadnih voda. Pored navedenog, potrebno je i uraditi investiciono – tehničku dokumentaciju čišćenja akumulacije Modrac, što bi bio preduslov za pokretanje određene aktivnosti uklanjanja nanosa iz akumulacije te uređenje obala. Ovo je izuzetno zahtjevan projekat i pristupanje istom bi se trebalo razdvojiti po fazama.
Intelektualno: Slike sa terena nisu bile obećavajuće što se tiče ekološke svijesti stanovništva. Da li je ona podignuta na veći nivo u cilju zaštite jezera i okoline koja ga okružuje?
Kovčić: Unatoč vremenu u kojem živimo primjetno je da je ekološka svijest stanovništva koje je naseljeno u slivu akumulacije Modrac na vrlo niskom nivou te da je ostvaren neznatan napredak u proteklom vremenu na podizanju iste na viši nivo. Mislim da bi se trebalo intenzivno i konstantno raditi na rješavanju ovog problema; ukoliko bi se sprovela jedna faza čišćenja obale akumulacije Modrac i njeno uređenje, direktno bi se uticalo na stvaranje ekološke svijesti kod stanovništva te kod privrednih subjekata koji ugrožavaju samu akumulaciju ispuštanjem otpadnih voda. Na ovaj način bi se podigao ekološki moral i za nastavak rješavanja ovog problema.
Intelektualno: Da li je izvjesna konačna realizacija, sada već dugo očekivanog projekta izgradnje hidroelektrane Modrac 2 ?
Kovčić: Do kraja mjeseca marta očekuje se potpisivanje ugovora o poslovnoj saradnji između JP “Elektroprivrede BIH” dd Sarajevo i JP “SPREČA” dd Tuzla kako bi se započele aktivnosti u vezi sa izgradnjom mini hidroelektrane Modrac 2. Uporedo s tim, do mjeseca maja planirano je kompletiranje sve potrebne investiciono – tehničke dokumentacije. Nakon toga slijedi ishodovanje svih potrebnih dozvola za implementaciju ovog projekta
Intelektualno: Da li možemo očekivati ekspanziju solarnih elektrana u Bosni i Hercegovini i koji su uslovi za to?
Kovčić: Kako bi se proces ugradnje solarnih panela što više pojednostavio, Vlada FBiH bi trebala usvojiti Uredbu o kriterijumima, uslovima i načinu obračuna potražnje i obaveza između kupaca-proizvođača (prosumera) i snabdijevača. Nova uredba bi trebala da donese to da kupci-proizvođači nemaju kontakta sa državnom administracijom te da nisu potrebni lokacijski uslovi, rješenje o građevinskoj dozvoli, odobrenje o instalaciji i probni rad.
Prosumer („prozjumer“ na engleskom prosumer – producer+consumer), bi bio krajnji kupac koji bi na unutrašnje instalacije priključio sopstveni objekat za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije pri čemu se proizvedena električna energija koristi za snabdijevanje sopstvene potrošnje, a višak proizvedene električne energije se isporučuje u sistem.
Kupac-proizvođač mogu da budu domaćinstva, stambena zajednica, pravno ili fizičko lice ili poduzetnik.
Svi gore navedeni uslovi olakšat će Investitorima za realizaciju ovakvih vrsta projekata, te se može očekivati ekspanzija izgradnje solarnih elektrana.
Osim toga, u Bosni i Hercgovini je moguća izgradnja i plutajućih solarnih elektrana na vještačkim akumulacijama, tako da i izgradnja plutajuće solarne elektrane na akumulaciji Modrac bi mogla biti jedna od pilot projekata u regiji.
Intelektualno: Važnost vode pokazala se velikom i u aktuelnom sukobu u Ukrajini, zasigurno ste upoznati da je Ukrajina 2014. godine izgradila branu preko kanala kako bi spriječila dotok vode na Krim. Koji je Vaš stav po ovom pitanju, da li će uticati na razvoj sukoba?
Kovčić: Upoznati smo sa činjenicom da voda sve češće postaje predmet geopolitičkih rasprava tako da se sve više govori o geopolitici vode. Aktuelna dešavanja u Ukrajini nisu nikakvo iznenađenje, gledajući sa aspekta hidropolitike. Ratna devastacija brane na Sjevernom Krimskom kanalu 24. februara 2022. godine vratila je pristup vodi iz kanala na Krim.
Smatram da, to neće biti dovoljno da se osigura sigurnost vodosnabdijevanja Krima. Ova situacija zahtijeva potpunu kontrolu sliva rijeke Dnjepar je je upravo kontrola ovog sliva i jedan od ruskih ratnih ciljeva.
Potrebno je pronaći mehanizme za alokaciju vode između kopna i poluostrva Krim, kako bi to odigralo integralnu ulogu u izgradnji povjerenja između zaraćenih strana. Rješavanje ovog spora predstavljalo bi i ekološki preodređen kompromis.
Da se zaključiti, da iako ovo nije primarni cilj u planu ruske invazije na Ukrajinu, osiguranje sigurnosti vodosnabdijevanja Krima se, takođe, pojavilo kao vojni cilj vezan za vodu.
