Doc. dr. sc. Amra Šačić Beća profesorica je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Odsjek za historiju. Stručnjak je iz oblasti Stari vijek. Šačić Beća je autorica više naučnih radova, koji se bave rimskom provincijalnom historijom i latinskom epigrafijom, te je koautor dvije stručne knjige. Profesorica Amra Šačić Beća je u razgovoru za Intelektualno.com govorila o antičkoj historiji Bosne i Hercegovine, njenoj važnosti i sličnim temama.
Razgovarao: Alen Borić
Intelektualno.com: Djeluje kao da je period antičke historije Bosne i Hercegovine na marginama istraživanja. Javnost mnogo više pažnje posvećuje novijim periodima historije. Međutim, sigurno je da ni antičku historiju Bosne i Hercegovine ne smijemo zanemarivati. Zašto nam je ovaj period danas važan? Šta je sve potrebno da se ovaj dio naše historije popularizira?
Šačić Beća: Antička prošlost savremene Bosne i Hercegovine danas nam je važna iz više kulturnih i političkih razloga. Bosna i Hercegovina zahvaljući svom grčko – rimskom nasljeđu baštini tekovine dvije civilizacije koje se smatraju kolijevkom Europske civilizacije čime se ne mogu pohvaliti npr. puno bogatije zemlje Skandinavije. Rimljani su gotovo dva stoljeća osvajali prostor naše države što dovoljno govori o tome da im je ova teritorija bila izuzetno važna. Domaće stanovništvo iz bosanskih kraških polja, srednjobosanskih planina, tople Hercegovine, ravne Posavine i doline Drine je pružalo takav otpor okupatoru da su im se i rimski pisci divili. Kulturološki aspekt ovog perioda je još važniji. Najstariji tragovi pismenosti potječu iz antičkog perioda. Tako je u Runićima kod Travnika pronađen tekst lirske pjesme iz trećeg stoljeća čiji je autor romanizirani Ilir. Prvi dokazi abrahamističkih religija judaizma i kršćanstva datiraju se u rimski period. To je činjenica koju jako malo ljudi u našoj državi poznaje. Naime, nastanak prvih kršćanskih biskupa izvorni i arheološki nalazi datiraju u kasnoantički period. Ostatke antičke civilizacije koju baštinimo možemo posmatrati i kroz prizmu urbanizma. U skladu sa tim treba podvući da se najstarijim gradom u BiH može smatrati Daorson čiji ostaci su stari preko 2400 godina. Bosanskohercegovačka prijestolnica svoju historiju urbanizma temelji na ostacima rimskog grada Aquae S(…) na Ilidži. Prva gradska kupatila, gradski vodovod, sudnice, bazilike su sigurno dokaz zašto antičku historiju ne smijemo zanemarivati i moramo je jednako drugim periodima tretirati kao nacionalnu. Gotovo sve naše rijeke (Una, Sava, Drina, Bosna, Neretva) imaju predslavenska imena. Kako bi se ovaj dio nacionalne historije popularizirao najprije moramo biti svjesni da je riječ o narativu koji se ne može vezati niti za jednu etničku skupinu, već za cijeli prostor Bosne i Hercegovine. To je najveća prednost antičke historije i stoga bi morala biti više zastupljena u školskim udžbenicima. Popularizirati antičko nasljeđe treba i kroz različite turističke projekte, osnivanje arheoloških parkova, finansiranje muzeja, dokumentarne filmove i rad strukovnih udruženja.
Intelektualno.com: Koliko ste zadovoljni istraženošću antičkih lokaliteta u Bosni i Hercegovini? Da li možemo ostvariti napredak na tom polju? Koji je po Vama najznačajniji antički lokalitet u našoj domovini?
Šačić Beća: Moram priznati da mi je teško dati precizan odgovor na ovo pitanje. Parafrazirati ću, to je kao da pitate majku koje joj je dijete najdraže, jer svaki lokalitet bez obzira na kvalitet i kvanitet očuvanosti čini kamičak u mozaiku antičke prošlosti naše domovine. Međutim, mogu izdvojiti nekoliko lokaliteta koji imaju značaj ne samo za Bosnu i Hercegovine već i za cijelu regiju. To je u prvom redu antička Domavia ( Sase kod Srebrenice) lokalitet koji čuva tajnu najvećeg urbanog kompleksa u Bosni i Hercegovini, gdje bilo administrativno središte za sve rudnike srebra rimskih provincija Dalmacije i Panonije tj. prostora od Slovenije i Mađarske na sjeveru do Grčke na jugu (s izuzetkom Šumadije i južne Srbije, Makedonije i dijelova Albanije). Zatim rimski kompleks na Mogorjelu kod Čapljine. U pitanju je jedna od najbolje očuvanih rimskih vila i fortifikacijskih objekata na prostoru Zapadnog Balkana. Svakako ne smijem zaboraviti zidine Daorsona (Ošanici kod Stoca), gdje se i danas može osjetiti duh helenizma sačuvan u kiklopskim zidinama tog grada.
Intelektualno.com: Koliko naša djeca u osnovnim i srednjim školama uče o Ilirima? Na koji način ovaj period približiti učenicima?
Šačić Beća: Nedavno sam imala priliku prelistati udžbenik za prvi razred gimnazije i bila sam zaista razočarana činjenicom da djeca u Sarajevu više uče o Majama i Inkama nego o Dezidijatima i Batonovom ustanku. To je za mene bila poražavajuća činjenica. Situacija je ista, ako ne i gora, u osnovnim školama. Krivca treba tražiti u planovima i programima gdje se po svemu sudeći antička historija Bosne i Hercegovine ne tretira kao nacionalna. Očigledno se historijska nauka tretira kao izučavanje rata pa četristo godina mira u kome su živjeli i stvarali ljudi u Bosni i Hercegovini autorima nastavnih planova i programa nije zanimljiv. Ipak uprkos tome imam saznanja da pojedini nastavnici, poglavito moji bivši studenti, djeci pokušavaju kroz historijske radionice, praktičnu nastavu i filmove dočarati uslovno rečeno život njihovih najstarijih predaka. Posebno mi je drago kada vidim da učionice krase karte sa antičkom topografijom i teritorijalnim rasporedom ilirskih naroda koje su izradili sami učenici. To je svakako vid približavanja ovog perioda djeci školskog uzrasta. Također posjete lokalnim i nacionalnom muzeju u kojima se čuva antičko naslijeđe može biti važan korak na putu da se kod djece razvije interes i ljubav za antičku baštinu Bosne i Hercegovine. Lokalne zajednice, pod čijom ingerencijom su pojedini antički lokaliteti, bi trebale organizovati manifestacije poput izložbi, rimskih igara, terenske nastave. Takav pristup bi sigurno pozitivno uticao na djecu i njihov interes na samo za antičku historiju, već općenito za prošlost.
Intelektualno.com: Koliko se studenti zanimaju za ovaj period?
Šačić Beća: S obzirom da studenti dođu iz srednjih škola bez ikakvog predznanja i motivacije o antičkom periodu, ja sam izuzetno zadovoljna. U svakoj generaciji nekoliko studenta Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu magistrira i diplomira na temama iz antičkog perioda. Također prvi put u historiji našeg Univerziteta na Filozofskog fakultetu imamo i doktorski studij iz antičke historije, gdje se mladi naučnici pretežno odlučuju za pisanje disertacija iz nacionalne, antičke historije. Zaista moram podvući da se antička prošlost Bosne i Hercegovine pored Odsjeka za historiju, intezivno izučava na kolegijima antičke arheologije na Katedri za arheologiju koje vodi prof. dr. sc. Adnan Busuladžić.
Intelektualno.com: Odnos Slavena i Ilira je za našu javnost dosta maglovit. Možete li nam ukratko objasniti odnose Slavena i Ilira? Danas se često u raspravama o DNK analizi može čuti da „imamo više ilirskog od slavenskog“. Šta nam govore istraživanja na ovu temu?
Šačić Beća: Uskoro će biti publicirana knjiga na tu temu gdje je jedan od autora prof. dr. sc. Salmedin Mesihović, koji sa aspekta stručnjaka za antičku historiju pristupa problematici DNK analize. Ovo spominjem iz razloga što je ta tema u nekom općem čitateljskom diskursu postala veoma tražena. Iz razgovora sa stručnjacima iz oblasti genetike stekla sam dojam da je ta grana nauke na dobrom putu da potvrdi našu tezu o tome kako Iliri ili romanizirano stanovništvo naše države nije izumrlo već da se kulturloški i gentski asmiliralo sa Keltima, Germanima, Slavenima itd. Danas je neupitno da broj Slavena koji su došli u ovaj dio Europe puno manji od onog što se ranije u historiografiji navodilo. Domaće, autohtono stanovništvo nije moglo nestati, izumrijeti ili preseliti na prostor današnjeg Kosova ili Albanije kako se to indirektno, u širem kontekstu sugerisalo u projugoslovenskoj historiografiji. Dolaskom Slavena dolazi i do interakcije koja sigurno zapisana i u našim genima. Zbog nedostatka izvora o toj interakciji nažalost jako malo pišu i bosanskohercegovački kasnoantičari i historičari ranog srednjeg vijeka.
Intelektualno.com: Ove godine je na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta upisano mnogo manje brucoša u odnosu na prethodne generacije. Šta je, po Vama, uzrok tome?
Šačić Beća: Loša demografska i ekonomska politika polahko uzima svoj danak i ne samo kod nas, već u čitavoj regiji. Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu je upisao najveći broj brucoša u našoj državi, ali taj broj je značajno manji u odnosu na period od prije 10 ili 20 godina. Interes za historiju nauku nije manji već je u skladu sa brojem srednjoškolaca koji su ove godine maturirali. Treba imati u vidu da je broj rođene djece 2000. godine, to je generacija koja je ove jeseni upisala fakultet, višestruko manji od npr. 1990. godine. Svakako i masovna emigracija mladih u Njemačku našem Univerzitetu ne ide u prilog. Mi historičari jasno možemo prepoznati u ovom kontekstu uzročno – posljedičnu vezu višedecenijske loše političke situacije u zemlji. Za kraj mogu samo reći da su Iliri tri godine ratovali po bosanskim planinama i dolinama protiv rimske vlasti zbog ekonomskog ugnjetavanja, a naša djeca će očigledno svoje ekonomske borbe voditi u rimskoj provinciji Germaniji.
Intelektualno.com
