Dan državnosti BiH: Patriotizam i ljubav prema domovini se iskazuju kontinuiranim radom, djelovanjem i aktivizmom Dan državnosti BiH: Patriotizam i ljubav prema domovini se iskazuju kontinuiranim radom, djelovanjem i aktivizmom
Dana 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu (Varcar Vakufu) održano je prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) koje... Dan državnosti BiH: Patriotizam i ljubav prema domovini se iskazuju kontinuiranim radom, djelovanjem i aktivizmom

Dana 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu (Varcar Vakufu) održano je prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) koje je oformljeno kao vrhovno političko predstavništvo Bosne i Hercegovine. Tog ratnog novembra 1943. godine delegati ZAVNOBiH-a usvojili su rezoluciju koja se temelji na težnji obnove državnosti BiH, koja bi kao ravnopravna federalna jedinica ušla u sastav Demokratske Federativne Jugoslavije. Danas se 25. novembar obilježava kao nacionalni praznik – Dan državnosti Bosne i Hercegovine, doduše na samo jednom dijelu njene teritorije.

Šta 25. novembar predstavlja građanima suverene, nezavisne i međunarodno priznate Bosne i Hercegovine? Koliko je ideja države danas prisutna u zemlji, i koliko je ta ideja prisutna u jednom prosječnom mladom čovjeku u Bosni i Hercegovini. Nekako se teško oteti dojmu da se, generalno, država voli i poštuje samo za vrijeme obilježavanja nacionalnih praznika, tj. za Dan državnosti i Dan nezavisnosti 1. marta. Salve patriotskih riječi na društvenim mrežama, o lojalnosti i ljubavi prema domovini, okite iste u danima neposredno pred obilježavanje i na dan obilježavanja nacionalnog praznika, a već 26. novembra, nekako se čini, domovina pada na jedno od posljednjih mjesta na tabeli prioriteta prosječnog mladog čovjeka, koji BiH deklarativno smatra svojom državom.

Državnost BiH nije mlada. Ona je u Mrkonjić Gradu 1943. godine obnovljena, a njeni korijeni se mogu tražiti i u srednjovjekovnoj epohi. Ali, nezavisnost naše države je mlada i danas stasava prva generacija ljudi rođenih u nezavisnoj i suverenoj Bosni i Hercegovini. Ova privilegija sa sobom nosi i veliki teret, pogotovo po pitanju širenja ideje o državi, u vremenu kada pojedini faktori žele da ospore njen historijski kontinuitet i njenu državnost. Taj teret će na svojim leđima morati iznijeti prve poslijeratne generacije, ali postavlja se pitanje: „Da li je ona za to sposobna?“

Danas smo svjedoci sve većeg egzodusa mladih iz zemlje, kao i opće pasivnosti onih koji ostaju, što u suštini predstavlja odlijev mozgova isto kao i odlazak. Rijetka je pojava mladih patriotskih snaga koji racionalno pristupaju svom životnom obrazovanju, a koji su spremni da svoje stečeno znanje i vještine iskoriste za unaprjeđenje prilika u domovini. Iako su predstavnici prve intelektualne generacije koja stasava u nezavisnoj BiH, njihove startne pozicije su dosta loše, zbog pasivnosti ostalih koji njihov rad ne mogu, ili ne žele prepoznati. Također, jedna od kočnica širenja ideje države i njenog napretka jesu politički faktori ispod čijeg se narativnog patriotizma nalaze programi koji ne dobacuju dalje od sfere vlastitog interesa, što kod mladih stvara određen animozitet prema politici kao prljavom poslu, u godinama kada ona treba da pređe u njihove ruke.

Bosna i Hercegovina je, ne tako davno, preživjela agresiju od strane svojih susjeda, u kojoj je snagom njenih branilaca još jednom potvrđena njena državnost. Svježe rane i sjećanja na agresiju mladim ljudima u BiH trebaju biti podstrek da u miru posvete svoje živote razvoju domovine, kako buduće generacije ne bi morale svoje živote davati za nju. Dakle, patriotizam nije dovoljan samo kao verbalno slavljenje domovine, već je potreban kao osobina čovjeka koji svojim radom želi da od domovine napravi ljepše mjesto za život.

Patriotizam potiče od latinske riječi patria što u prijevodu znači otadžbina, te od grčke riječi patrios to jeste porijeklo, odnosno pripadnost. Interesantna je povezanost značenja riječi, otadžbina, porijeklo, odanost. Oni nas upućuju na jedan sinonim – domovina. Naša domovina je Bosna i Hercegovina i svi koji živimo ovdje moramo razumjeti da je ovo jedina naša država, te da nema druge ili rezervne. Moramo razumjeti da se nismo i ne možemo roditi u dvije države, da platu koju primamo nećemo dobiti od susjednih država, već ćemo je steći ovdje, u jedinoj nam Bosni i Hercegovini.

Moramo shvatiti da školovanje u Bosni i Hercegovini finansira država, te da je potrebno vratiti znanjem i radom istoj. Licemjerno je odlaziti u druge države, a bez da su Njemačka ili druge države uložile marku u naše obrazovanje. Nisu dali ništa, a dobili su gotov proizvod. Moramo sami sebe mnogo više cijeniti. Naš obrazovni sistem nije idealan, ali upoređujući silabuse naših Univerziteta i Univerziteta sa Zapada možemo zaključiti da naši studenti mnogo više vremena i truda ulože do stjecanja diplome. Nije tačno da neko ko je završio fakultet na Zapadu više vrijedi od naših studenata. To svjedoče razne nagrade naših studenata sa raznih prvenstava iz fizike, matematike, elektrotehnike… Patriotizam također znači i cijeniti svoj rad i trud, te uložiti ih u jačanje države.

Ljubav prema domovini se ne iskazuje samo „statusima“ na društvenim mrežama kada su bitni datumi u pitanju, a još manje kada nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine igra utakmice. Patriotizam i ljubav prema domovini se iskazuju kontinuiranim radom, djelovanjem i aktivizmom. Tek kada to shvatimo, te kada izađemo iz komforne zone i počnemo djelovati za dobrobit zajednice, tek tada ćemo pokrenuti stvari sa mrtve tačke i dokazati da Bosna i Hercegovina može mnogo bolje. Put jeste teži, ali linija manjeg otpora (čitaj: odlazak u Njemačku) nije pravi izbor.

Za Intelektualno.com pišu: Dino Hajdar i Alen Borić

Facebook komentar

Intelektualno