Piše: Admir Lisica
Sinoć je postalo jasno da će Crna Gora dobiti novog predsjednika i to u liku mladog ekonomiste Jakova Milatovića, već nakon prvih desetak minuta nakon zatvaranja birališta u Crnoj Gori. Milatović je široj javnosti poznat po obnašanju ministarske funkcije u Vladi Crne Gore, koja je tokom 2020. došla na vlast. Ova Vlada okarakterisana je kao izuzetno prosrpska i proruska, jednom riječu „apostolska“, a zbog velikog utjecaja Srbije, Rusije i Srpske pravoslavne crkve na njene mandatare. Milatović je nastojao da pričom o tridesetogodišnjoj korupciji i sličnim temama koje je u javnosti plasirao ranije i njegov saveznik Dritan Abazović pri dolasku na vlast, uvjeri građane da je promjena. Prema rezultatima koji govore da je dobio veliku podršku građana, izgleda da je u tome i uspio. Zanimljivo jeste da su sve prosrpske opcije u Crnoj Gori otvoreno stale na stranu Jakova Milatovića, te da su mu dale otvorenu podršku. Primjer desničarsko usmjerenog prosrpskog političara Andrije Mandića, kako vlastite marketinške kapacitete usmjerava prema podršci Milatoviću (147 bilborda širom zemlje), jasno govore o značaju pobjede ovog kandidata za „srpski svet“ i njegove pobornike na Zapadnom Balkanu. Pobjedu Milatoviću je među prvima čestitao lider bosanskih Srba Milaroda Dodik, političar čije izjave i postupci kontinuirano narušavaju političke odnose unutar Bosne i Hercegovine.
Prosrpski politički faktor u Crnoj Gori je doživio izuzetan uspjeh u posljednje tri godine, a pobjeda Milatovića je svojevrsna potvrda da se polahko mijenja politički kurs Crne Gore. Jasno je da ćemo u narednom periodu na sceni imati određana odstupanja od dosadašnje vanjske politike Crne Gore, koja se bazirala na njegovanje dobrih odnosa sa Bosnom i Hercegovinom, Albanijom i Kosovom. Radikalnih zaokreta u početku neće biti, ali će novi predsjednik nastojati, barem onoliko koliko mu ovlasti dozvoljavaju, približiti Crnu Goru prema Srbiji. Slavlja Milatovićeve pobjede širom Crne Gore upriličena su uz srpske trobojke, a u pojedinim mjestima i uz četničku ikonografiju, što govori o tome kome je ova pobjeda ustvari najznačajnija. Revizionistički stavovi Milatovića o tome da je Alija Izetbegović razbijač Jugoslavije, oslikavaju njegove političke stavove, te se na takvo nešto očikledno treba privikavati u kontekstu Crne Gore. Bosna i Hercegovina trenutno ima dva susjeda (Hrvatsku i Srbiju) koji se kontinuirano miješaju u unutrašnje odnose, a prema određenim procjenama, treća takva država bi mogla postati i Crna Gore. Naravno, predsjedničko mjesto jeste protokolarno i ceremonijalno, ali itekako ima veliku težinu i tradiciju.
Jasno je da će se za eventualni totalni zaokret u crnogorskoj vanjskopolitici očitovati Parlament, čije će se konture moći vidjeti u prvim ljetnim mjesecima nakon što u junu budu održani vanredni Parlamentarni izbori. Ako se rezultati sa predsjedničkih izbora ponove i na parlamentarnim, većinu će bez većih poteškoća moći formirati politička grupacija koja je tokom 2020. godine uspostavila vlast. Bitno je napomenuti da su Milatoviću podršku dali većinom prosrpski orijentirani građani Crne Gore, ali nije zanemariv broj niti Crnogorca, čija je odluka bila da se opredijele za ovog kandidata. Podršku Milatoviću pružili su u manjoj mjeri Bošnjaci, okupljeni oko političke ideje Stranke pravde i pomirenja – SPP, kao i određeni broj Albanaca. Dobiti podršku od čak 60% jasan je znak zasićenja političke scene dugogodišnjim rukovođenjem Mila Đukanovića, čiji će DPS imati „popravni“ ispit za dva mjeseca prilikom utrke za mjesta u novoj Vladi Crne Gore.
Biće zanimljivo posmatrati i to da li će stranka Mila Đukanovića, ukoliko dobije značajnu podršku imati dovoljan koalicioni kapacitet za formiranje vlasti. Naravno, puno toga će zavisti i od međunarodnih zvaničnika u prvom redu Sjedinjenih Američkih Država, čija je podrška, iako ne deklarativno i javno, ovoga puta bila na strani Milatovića, a ne Đukanovića. Njihove procjene biće ključne u narednom periodu, koji će nam ponuditi odgovor kojim putem će u naredne četiri godine ići Crna Gora. Sigurno je da će određenih zaokreta biti, posebno u odnosu prema Srbiji, ali i Rusiji, koja svakako ima značajan udio u kapitalu države Crne Gore.
Milatović je pojedinac od kojeg ne zavisi politička budućnost Crne Gore, već od onih koji su mu dali potpuno povjerenje i izuzetno veliku podršku, posebno za nekoga ko je izuzetno mlad i relativno novi na političkoj sceni Crne Gore. Vrelo ljeto u Crnoj Gori je pred nama, ali i ništa manje zanimljivija jesen, koja bi trebala ponuditi odgovore na to koje je „nacije najviše“ u Crnoj Gori (Popis stanovništva). Procjena je da će Crnogorci doživjeti određeni pad, a Srbi rast, čemu je svakako pogodovala cjelokupna politička histerija u prethodne tri izuzetno turbulentne godine.
