Za razliku od ranijeg perioda, nešto više podataka imamo za vrijeme vladavine bana Kulina, ali nedovoljno da nam budu poznati detalji iz života ovog bosanskog bana. Četiri su važna izvora za ovaj period bosanskog srednjeg vijeka, to su Povelja Kulina bana, Bilinopoljska abjuracija, kamen sa natpisom i ploča Kulina bana. Ova dva zadnja su za kontekst teme jako bitna. Naime, na osnovu njih mi možemo pretpostaviti i pričati u korist teze, da je u periodu vladavine bana Kulina postojalo crkveno graditeljstvo.
U selu Podbrežju, koji se nalazi 3 kilometra od Zenice, 1964. godine pronađen je jedan kamen sa natpisom. Njegov oblik nam govori da je bio dio jedne veće cjeline. Stup je otesan sa dvije strane kao ravna ploha, a druge dvije su pravilnijeg oblika. Gornja baza prizme je ravna, te je vjerovatno na nju bio naslonjen arhitativ. Na osnovu ovakvog oblika i još uzimajući u obzir natpis, stručnjaci smatraju da se radi o gornjoj polovini lijevog dovratka crkve. Na osnovu teksta možemo zaključiti da se radi o Velikom sudiji Gradješi ( ili Gradiši) koji je sazidao crkvu Sv. Jurja (Đurđa). Na natpisu nema riječi „crkva“, ali se na osnovu praznog prostora može zaključiti da je mogla tu stajati. Iz teksta se vidi da je ova crkva u isto vrijeme i mauzolej, jer se spominje da je Gradješa sahranjen, a i da će se njegova žena nakon smrti tu sahraniti. Graditelj ove crkve je Draže Ohmučanin. Transkripcija prvog dijela natpisa: V D’NI B(A)NA VELIK(A)GO KULIN(A) BJEŠE GRA(D)JEŠA SUDI(JA) VELI U NEG(A) I S’ZIDA (CRKVU) SVETAGO JURIJA I SE LEZI U N(E)GO I ŽENA EG(O)VA RCE POLOŽI(T)E ME U NEGO ASE ZIDA DRAŽE O(H) MUČANIN (TO) MU VOL’I B(OŽ)E N(AN’) (A)Z’PISH PRO (DAN’) (PO) P.
Ispod sela Muhašinovići kod Visokog, 1898. godine, pronađena je jedna ploča sa natpisom. Različita su čitanja urezanog teksta. Ćiro Truhelka kaže da se natpis odnosi na jednu crkvu koju je Kulin podigao u Kučevskom Zagorju. Na nju i na Podgorje Sljepčić udario je grom, te je Kulin ponovo sazidao. Vladimir Ćorović smatra, na osnovu natpisa, da je Kulin sazidao crkvu nakon što je oplijenio Kučevsko zagorje. Pavao Anđelić se također slaže sa prethodnom dvojicom autora, ali je iznimka što smatra da je ona sagrađena nakon što je ban putem ugovora ili kupovinom dobio navedeno područje. Također, smatra da je na natpisu opisan tehnološki proces gradnje crkve, da je ona najprije kamenom ozidana, potom stavljena drvena građa, grede i krov. Moguće je da je Kulinov obraz, koji se spominje, bio isklesan u kamenu. Truhelka smatra da je crkva podignuta u periodu između 1203. i 1204. godine, kada se Kulin zadnji put spominje. Ćorović smatra da je to 1185., dok Anđelić smatra da je crkva podignuta 1194. godine.
Što se tiče lokacije ove crkve, Truhelka smatra da su to Arnautovići, gdje svakako imamo otkopane temelje crkve. Anđelić uzima u obzir područje sela Muhašinovići ili u bližoj okolini. Također, ne isključuje mogućnost da su to sela Biskupići, Moštre ili lokalitet Svibe. U monografiji Visoko i okolina Anđelić ima nešto jasniji stav. On kaže kako položaj dvije crkve u Arnautovićima asocira na natpis bana Kulina, koji govori o gradnji crkve na temelju jedne starije. On smatra da je prijenos kamena bio moguć, jer mjesto gdje je pronađen natpis udaljeno 20 minuta od Arnautovića.
Možemo zaključiti da je u vrijeme vladavine bana Kulina bilo razvijeno crkveno graditeljstvo. Kao najbolji argument toj tezi, možemo predočiti kamen i ploču koji su pronađeni, a koji se datiraju u vrijeme njegove vladavine. Također, natpisi sa tih nalaza su predmet rasprave u historiografiji, ali niko ne poriče postojanje crkvenog graditeljstva. Nažalost nemamo dovoljno podataka iz tog perioda da možemo raspravljati o stilu gradnje, enterijeru i eksterijeru crkvi iz ovog perioda.
Za Intelektualno.com piše: Alen Borić
