Raprave, mišljenja i definicije fenomena čitanja aktuelne su uvijek prisutne u svim društvima. O vrijednosti čitanja i njegovom značaju za pojedinca i društvo nerijetko su pisane u naučne studije. Šta je to ustvari fenomen čitanja? Mnogi čitanje definiraju kao proces koji se sastoji u shvatanju smisla napisanih riječi i koji, na neki način, uspostavlja veze između napisanog (štampanog) i usmenog govora.Također, pod čitanjem možemo podrazumijevati izdvajanje informacija iz teksta. Radi se o procesu koji čitalac usmjerava na mnogo načina i za mnoge namjere.
Čitanje možemo posmatrati i kao psiholingvističku igru pogađanja. Ono uključuje interakciju između mišljenja i jezika, a učinkovito čitanje ne proizlazi iz precizne identifikacije i percepcije svih elemenata, već proizlazi iz vještine odabira ili selekcije nekoliko (najproduktivnijih) pravila za stvaranje pretpostavke o značenju.
Čitalačka aktivnost se definira i kao proces interpretacije ideja ili pojmova koje štampani ili pisani simboli predstavljaju. Simboli su grupirani u jedinice – riječi. Nauka smatra da je dobar čitalac sposoban slijediti tok misli onako kako se riječi grupiraju u fraze, fraze u rečenice i shvatiti rečenice, odnosno tekst. Kada nailazi na novu riječ, lomi je na komponentne jedinice, grafeme pretvara u foneme i uspoređuje s onim što već poznaje.
Bez obzira kako ga definirali, čitanje je veoma bitna aktivnost u životu svakog pojedinca. Formiranje čovjekovog karaktera, sam čovjekov razvoj kroz faze djetinjstva i mladosti, uveliko, zavisi od iskustava, različitih saznanja i svega onog s čim se on, kao pojedinac, po prvi put susreće.
Kako bi se razvili u samostalne, odrasle ličnosti, djeca i mladi moraju usvajati mnoga znanja iz različitih sfera života. Jedan od najkvalitetnijih i najkorisnijih načina za stjecanje znanja i dobijanje informacija je čitanje. Čitanje, osim što omogućava učenje, istovremeno potiče specifične funkcije mozga koje su osnova kasnijem učenju u životu djeteta.
Od najranijeg djetinjstva djeca se susreću s mnogobrojnim pričama, najčešće bajkama, koje im u tom dobu, čitaju drugi – najčešće roditelji. Na taj način djeci se „postavljaju“ temelji za kulturu čitanja. Učenjem prvih slova djeca formiraju vlastiti čitalački svijet. Da li će dijete zavoljeti čitanje i rado se družiti s knjigama, uveliko zavisi od literature, odnosno, štiva koje dijete čita u ranijim fazama djetinjstva. Zbog toga se djeci, novopečenim čitaocima, nude priče poput bajki, basni koje, pored toga što podstiču usavršavanje čitalačkih sposobnosti, razvijaju maštu i kreativnost djeteta te jačaju moć zapažanja.
Diskurs o knjizi i čitanju ima višestoljetnu historiju. Čini se da je na tom dugom putu o fenomenu knjige već sve rečeno. Ipak, čitanje predstavlja sveobuhvatnu i neiscrpnu temu o kojoj, prolazeći kroz različita historijska razdoblja, nalazimo nova saznanja, aspekte i probleme. Razvoj čitalačkih aktivnosti možemo pratiti uporedo s razvojem čovjeka kao društvenog bića.
Antropologija je kompleksna nauka o čovjeku u vremenu i prostoru. Njen društvenohistorijski dio (sociokulturna antropologija) bavi se čovjekovom kulturom u najširem smislu. Čitanjem se zadovoljavaju različite kulturne potrebe. Knjiga na najdelikatniji način utiče na formiranje ličnosti. Knjiga u neko širem smislu predstavlja mikromodel cjelokupne ljudske kulture, tj. sva dostignuća civilizacije utisnuta su u knjizi. Svaka knjiga akumulira cjelokupno višestoljetno ljudsko iskustvo.
Čitanje je sam život knjige i zato je njena sudbina u potpunosti vezana za fenomen čitanja. Problemima knjige i čitanja uglavnom se pristupalo sporadično i jednostrano (sociološki, pedagoški itd.). Međutim, jedno šire proučavanje ovih pojava trebalo bi da se odvija na osnovama uzajamnog prožimanja različitih nauka i naučnih disciplina kao što su historija, sociologija, psihologija, filozofija, nauka o književnosti, bibliotekarstvo i informatika, odnosno, moralo bi biti interdisciplinarno, i to, prije svega, antropološko (kulturološko).
Proces čitanja zapošljava 1/3 mozga, a za taj postupak potrebno je oko 500 000 operacija. Broj tih operacija nadmašuje računar više od 100 puta zbog čega računari još ne mogu čitati. Ove predočene činjenice opravdavaju pojavu napora prilikom čitanja.
Piše: Azra Crnčalo-Lisica
Intelektualno.com
