Jučer je održana promocija knjige koja govori o osmanskoj historiji glavnog grada Bosne i Hercegovine Sarajeva. Riječ je o djelu koji nosi naziv „Osmanska arhitektura Sarajeva“ autora Kenana Šurkovića i Elvire Bojadžić. Promotori knjige, pored autora, bili su Dr. Haris Dervišević i arheolog i osnivač osmanske arheologije Adnan Muftarević. Knjiga je, zapravo, dokaz da se ostvarenja osmanske umjetnosti mogu pronaći na najzapadnijoj granici Osmanskog Carstva. Cilj projekta, na kojem se radilo godinu dana, je približiti osmansko biserje Sarajeva široj publici. Isti je podržan od Vlade Republike Turske.
Prisutnima se obratio direktor Yunus Emre Instituta, koji je ukratko objasnio djelovanje istog od njegovog otvaranja 2009. godine. Njihov cilj je da i dalje rade na kulturno – historijskim vezama između Bosne i Hercegovine i Turske.
Prvi promotor knjige bio je Dr. Haris Dervišević, koji je odmah na početku rekao da je ovo veoma važna knjiga. Dalje je istakao postojanje bojaznosti kod naših istraživača za istraživanje ove teme, jer budu prozivani za osmanofiliju. Dr. Dervišević je istakao da je Sarajevo bilo najvažniji centar zapadnih provincija Osmanskog Carstva i najznačajniji islamski grad na Zapadu, nakon pada Španije. Autori su uspjeli da koketiraju između naučnog diskursa, ali su knjigu prilagodili i za širu javnost. To je jedan od značaja djela. Također, istaknuto je da je ovo naslijeđe svjetsko iz razloga što se nekoliko kulturnih spomenika, obrađenih u ovoj knjizi, nalaze na UNESCO listi spomenika. Na kraju, Dr. Dervišević je rekao da ima za cilj formiranje muzeja Islamske kulture i umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
Sljedeći promotor koji se obratio prisutnima bio je arheolog Adnan Muftarević. Muftarević za knjigu kaže da je predstavnik monografskog izdanja osmanske arhitekture. Istakao je važnost fotografija i njihov kvalitet. Sarajevo je bio glavni centar na Balkanu. Proces je započet sa Gazi Husrev-begom, kada je 1531. godine naredio izgradnju džamije, čime Sarajevo postaje urbanim centrom Balkana. Muftarević je naveo i nekoliko primjera devastacija objekata nakon osmanske vladavine, ali i njihovo obnavljanje. Na kraju svog izlaganja, Muftarević je zaključio da je knjiga „Osmanska arhitektura Sarajeva“ svjedok šta Sarajevo ima i šta Sarajevo predstavlja.
Prisutnima se obratila i autorica Elvira Bojadžić, koja je istakla da je knjiga nastala kao ideja promocije islamske umjetnosti. Cilj fotografija je da drugi čitatelji dobiju inspiraciju i da ih fotografije motiviraju da objekte posjete. Uz promociju knjige, prisutni su imali priliku pogledati i izložbu fotografija sarajevskih i istanbulskih džamija. Elvira Bojadžić navela je kako je cilj izložbe predstaviti da džamije u našoj domovini nimalo ne zaostaju za onim koje su izgrađene u Istanbulu.
Kenan Šurković je bio posljednji promotor knjige. Odmah na početku autor knjige je istakao da se u prošlosti jako malo pisalo o islamskoj umjetnosti, te da nismo spoznali značaj grada Sarajeva. U Sarajevu se nalazi 7 kupolnih džamija, medresa, 4 mosta, 2 bezistana, mnogo mahalskih džamija. Sve ukupno, sačuvano nam je oko 100 objekata iz osmanskog perioda, što je zapravo jako malo, u odnosu na ono što smo imali. Šurković se dotakao narativa koji je zastupljen u društvu da je „ za 40 godina Austrougarske vlasti izgrađeno mnogo više nego za 400 osmanske“. Međutim, autor je tu tezu oborio kazavši da mi ne vidimo ono što je srušeno. Dalje je istakao značaj Begove džamije koja je jednake veličine kao i vezirske džamije u Istanbulu, a čak je veća i od nekih sultanskih džamija. Kada govorimo o rušenju osmanskog naslijeđa, potrebno je istaći horor koji je sproveo Eugen Savojski, ali i horori koji su se sprovodili nad kulturno – historijskim naslijeđem u periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Na kraju, važno je reći, da je knjiga napisana na tri jezika, bosanski, turski i engleski, što daje na težini i značaju ovog djela.
Za Intelektualno.com piše: Alen Borić
