Kada krajem 19. stoljeća Bosna postaje djelom Austro-Ugarske Monarhije, njena politika dobija novu dimenziju političkih, kulturnih i socijalnih razmjera. Nacionalna kategorija unutar Monarhije, igrala je važan segmenat u njenim političkim nastojanjima. S tim u vezi i ličnost Benjamina Kallaya usko je vezana za sprovedbu nacionalne politike koja je diktirana od stane Monarhije.
Benjamin Kallay rođen je 22. decembra 1839. godine u Pešti. Studirao je pravo, historiju i prirodne nauke. Poznavao je ruski, turski, grčki i bosanski jezik. Vremenom se njegov interes okrenuo prema Balkanu, gdje se veoma rano posevetio izučavanju “srpskog pitanja”. U periodu od 12.7. do 12. 8. 1871. godine obilazio je dijelove Bosne, nakon čega je podnio svom ministru opširan memoar. Ovim putovanjem pokazao je veliko interesovanje za prilike u Bosni i Hercegovini. Posebno se angažovao kod politike okupacije Bosne i Hercegovine. Kallay je već 10. aprila 1877. godine poslao caru jedan memorandum o budućnosti Bosne i Hercegovine koja se nalazi u okvirima Monarhije. Za Zajedničkog ministra finansija imenovan je 4. juna 1882. godine čime preuzima upravu nad Bosnom i Hercegovinom. Tadašnji Car i kralj Franjo Josip I je u Kallaya polagao posebnu nadu, jer je važio za najboljeg poznavaoca Balkana u Monarhiji. Prije nego je preuzeo ulogu sprovođenja bosanske politike Monarhije, suprotstavio se podjeli Bosne i Hercegovine između Austrije i Ugarske. Insistirao je na položaju Bosne i Hercegovine kao carevinske zemlje u nadležnosti posebnog ministra koji stoji na čelu kao član zajedničke vlade odgovoran i Austriji i Ugarskoj. Po rješenju zajedničke vlade prvi ministar je bio Benjamin Kallay, a poslovi Bosne i Hercegovine biće integrisani u Zajedničko ministarstvo finansija. On će na tom čelu biti dvadeset godina i u tom periodu postavit će temelje okupacionog sistema, ali i osnove nacionalne politike.
Nacionalna politika Kallajevog režima, bila je dio opće politike Austro – Ugarske Monarhije za sprovođenje politike usmjerene prema Bosni i Hercegovini, ali i za sprečavanje ideje jake slavenske države na jugu zemlje. Tako se politika kretala u smjeru oblikovanja političko-nacionalnog razvoja Bosne i Hercegovine. Taj program nije bio strogo preciziran, nego je sprovođen u smjeru najrazličitijih metoda i sredstava upravo zbog zamršene nacionalne slike u zemlji. Godine 1882. Kallay će se okrenuti izgradnji integralnog sistema mjera u smislu izolacije Bosne i Hercegovine od njenih istočnih susjeda. To je zaključio uvidjevši da je srpski nacionalni pokret najrazvijeniji u Bosni, te da je potrebno onemogućiti srpske nacionalno-političke težnje prema Bosni i Hercegovini, zbog širenja uticaja Monarhije.
Koncepcija nacionalne politike bošnjaštva Benjamina Kalaja, koju je od 1886. godine provodio, struktuirana je kao koncept bošnjaštva sa obilježima jedne političke ideje sa spoljnim simbolima, kao što su grb i zastava. Međutim, ovakva stanovišta bila su napadnuta od strane hrvatske i srpske štampe i publicista, a pored toga se tvrdilo da je to „bošnjaštvo“ izmislio Kallay. Međutim, on je više puta isticao da nije on izmislio ime Bosna i Bošnjaci, pa prema tome ni bošnjaštvo ni bosanski jezik. Naziv Bošnjak koristio se za stanovnike zemlje, bez obzira na vjeru. Kallay ističe da ime Bosna potiče još od Konstantina Porfirogeneta i da se ona upotrebljavala u svim slovensko-bosanskim izvorima. On je, od kad je imao politički uticaj u Bosni, shvatio da ona ima određenu vrstu posebnosti unutar svoje uprave. Time je dakle, isticao, da je Bosni uvijek bilo bitno oslanjanje na nekog jačeg, a to je u ovom slučaju bila Monarhija. U okviru provođenja nacionalne politike Kallay je koristio razna sredstva za provedbu te politike. Jedno od sredstava preko kojih je on želio provesti svoju politiku jeste škola, posebno u sferi odgoja omladine. Najoštrije se okrenulo prema srpskom stanovništvu zbog toga što je njihov uticaj spolja bio jači. On je proklamirao novu politiku i izgrađivao novu školu u kojima se treba okretati prema Monarhiji, kao prvorazredni patriotski cilj vaspitanja. Pored toga 1881. godine njemački jezik je propisan kao službeni jezik unutrašnjih poslovanja sudova u Bosni i Hercegovini. Godine 1891. Mehemed-beg Kapetanović pokrenuo je list „Bošnjak“ čija je pojava u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj izazvala burne reakcije. Cilj je bio suzbiti uticaj hrvatskih i srpskih nacionalnih programa među muslimanima. Pojava lista „Bošnjak“ označava početak intenzivnog rada režima na širenju bošnjačke nacionalne ideologije.
Kallay je najvećim izazovom smatrao suprotstaviti se stvaranju jaza između islama i kršćanstva. On je nastojao da spriječi propadanje islamskog elementa i da mu osigura opstanak. Međutim, velike vjerske netrpeljivosti, doprinio je propastu koncepta Kallajevog bošnjaštva. Propast ovakvog plana predvidjela se i na samom početku, a dolaskom „Bošnjaka“ ta se jaz još dublje produbila i otišla u smjeru antiaustrijske politike. Cijelo devetnaesto stoljeće je od vjerskih razmjerica otišlo u pravcu borbe za nacionalni identitet, koji je dolaskom Austro-Ugarske doprinijelo produbljivanju tih veza.
Za Intelektualno.com piše: Nejra Muhamedagić
