Nakon kapitulacije Italije 9.septembra 1943. godine četnici su nastojali u Sandžaku osigurati dominaciju. Talijanska vojska je u Priboju prepustila vlast četničkim odredima predavši im naoružanje i municiju. Četnici Draže Mihajlovića su se nakon toga brzo mobilizirali planirajući preuzeti Prijepolje i Pljevlja, no većina mobiliziranih tokom noći bježi kućama. Njemačka vojska koja se kretala iz pravca Pljevalja se 13. eptembra 1943. godine sukobljava sa četnicima. Nakon tih događaja Njemci su otvorili skladišta oružja naoružavši Bošnjake. No nakon odlaska Njemaca, četnici ulaze u Prijepolje. Poslije kapitulacije Italije njemačka vojska dolazi u Pljevlja i razoružava talijansku vojsku.
Budući da su Njemci bili u prolazu kroz Pljevlja pozvali su Bošnjake da uzmu oružje i da se brane od četnika. Oni su to i uradili te su zauzeli bunkere koje je napravila talijanska vojska u svrhu obrane mjesta. Njemci su 18. septembra napustili Pljevlja, a naoružani Bošnjaci su preuzeli vlast. Četnici zauzimaju Priboj, Prijepolje, Novu Varoš i druga mjesta te opkoljavaju Pljevlja. Nastojali su da pregovorima uvjere branioce da se predaju. U tu svrhu četničke vođe šalju pregovarače dok istovremeno pojedine njihove grupe oružanim ispadima nastoje povećati pritisak na branioce, koji su prisiljeni da reaguju.
Pregovori su propali, međutim Sulejman Čengić dogovara sastanak predstavnika Bošnjaka i Partizana. Partizani su bili u jako lošoj poziciji, budući da su tek izašli iz neprijateljske ofanzive. Oni su zatražili od pljevljanskih Bošnjaka da se održe i da ih obskrbe oružjem i municijom. Predstavnici Bošnjaka su prihvatili prijedlog te su dostavili partizanima oružje i municiju. Nekoliko dana nakon dogovora partizani napadaju četnike.U Pljevljanskom polju su uspjeli zarobiti mnogo četnika. U ovoj borbi su Bošnjaci nesebično pomagali partizane. Pljevljanska muslimanska milicija je pružila oružani otpor četničkim jedinicama koje su pokušale da uđu u grad. Milicija je predala oružje partizanima nakon njihovog ulaska u Pljevlja 22. septembra 1943. godine.
Prema historjiskom izvorima koji su svjedoče o ovim dešavanjima situacija za Bošnjake je i dalje bila komplikovana. Nakon ulaska Partizana u Pljevlja, 300 bošnjačkih mladića stupa u njihove redove. Ipak postoje mnoga svjedočanstva o sudbini onih koji su stupili u redove partizana. Postojala su svjedočanstva o ubistvima Bošnjaka. Prema tim informacijama osobe koje su nedavno bile u redovima četnika su prešavši u partizane i dalje organizovali ubistva Bošnjaka partizana. Kada bi Partizani hvatali ove četničke odrede oni bi ih puštali ili bi im dozvoljavali da pređu u njihove redove. Upravo zato je danas puno jasnije kako je četnička idelogija naizgled poražena mogla da opstane unutar socijalističke Jugoslavije. Još jedan previd koji nam današnja histriografija može rasvijetiliti jeste činjenica da se u starijoj literaturi oslobođenje Pljevalja pripisivalo isključivo snazi partizanskog oružja. Tu se uloga Bošnjaka i njihovo prepuštanje mjesta partizanima nije spominjala. U svrhu boljeg razumjevanja današnjih tumačenja historije, bitno se ponekad osvrnuti na prošlost. Bošnjački doprinosi raznim sistemima kojima su pripadali se često umanjivao ili se nije dovoljno naznačavao. Također, romantičarski pogled na partizanski pokret koji ponekad vlada u bh. javnosti ne ističe dovoljno sam položaj bošnjačkog stanovništva u periodu Drugog svjetskog rata. Bošnjaci su nosioci antifašističkih vrijednosti u Sandžaku, te o tome defitnitivno treba više govoriti.
Piše: Haris Popaja
Intelektualno.com
