Bosna za Sandžak – jedno srce, jedan narod

Piše: Admir LISICA

Proteklih desetak dana glavna tema u Bosni i Hercegovini, domovinskim zemljama i bošnjačkoj dijaspori jeste stanje u sandžačkim gradovima u Srbiji koji su u velikoj mjeri pogođeni virusom korona. Snimci iz opterećenih i neuvjetnih bolnica, apeli za pomoć i veliki broj smrtnih slučajeva zabrinuo je sve Bošnjake koji su u ovim teškim trenucima pokazali suosjećanje sa sunarodnjacima u Sandžaku.

Sandžak je stotinama godina bio neodvojivi dio Bosne, prije svega tokom razdoblja srednjovjekovne bosanske države, da bi i nakon dolaska Osmanlija na ovo područje također Sandžak ostao usko povezan sa svojom maticom Bosnom. Sve do nesretnih odluka koje su donesene na Berlinskom kongresu Bošnjaci su živjeli u jedinstvenoj državi, što se može osjetiti i danas. Godina 1878. ostat će u historiji Bošnjaka upamćena kao trenutak kada je od Bosne otet Sandžak i razdvojen bošnjački narod. Koliko su Bošnjaci iz Sandžaka i nakon ovih odluka bili vezani za svoju maticu Bosnu i Hercegovinu, govore i odluke s poznate Sjeničke konferencije iz 1917. godine, kada gradonačelnici sandžačkih gradova jasno istupaju sa zaključkom da nakon završetka Prvog svjetskog rata svoju budućnost vide u povratku matice. N

ažalost, dio Bošnjaka ne poznaje detaljnije historijske procese koji su se dešavali na ovim prostorima, pa im stoga može biti čudno zbog čega se stanje u Sandžaku ovih dana prati iz sahata u sahat. Ono što je bosanskohercegovačkoj javnosti malo bolje poznato jeste učešće Bošnjaka iz Sandžaka u odbrani Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije u periodu od 1992. do 1995. godine. O hrabrosti i doprinosu sandžačkih Bošnjaka u odbrani domovine napisano je nekoliko publikacija, a jedan od najupečatljivijih opisa šta su Sandžaklije uradile za odbranu Sarajeva dao je Abdulah Sidran u svojoj Sarajevskoj zbirci pod nazivom Šta su, i ko su – naši Sandžaklije?:

“Ko čita smrtovnice i razumije se u nauku o imenima, lahko je mogo izračunat: OD PETORO POGINULIH U ODBRANI GRADA, BAREM SU DVOJICA SVAKOG DANA NAŠI SANDŽAKLIJE.”

Odanost ovog dijela bošnjačkog naroda prepoznao je i rahmetli predsjednik Alija Izetbegović, koji je u svojim obraćanjima i intervjuima često isticao doprinos Bošnjaka u odbrani Bosne i Hercegovine:

“Otiđite, prebrojte mezarove palih Sandžaklija oko Sarajeva, pa će se oni koji prave razdor posramiti. Ti ljudi su dali živote, oni su se borili zajedno sa nama. Konačno, to je najnesretniji dio našeg naroda – onaj dio koji je poslije Berlinskog kongresa ostao tamo preko granice, preko Drine. Prekinuli su nas onda na Berlinskom kongresu. Tako se to dogodilo.” (Čudo bosanskog otpora, str. 35)

Da većina Bošnjaka iz matice i dijaspore cijeni kontinuiranu odanost Bošnjaka iz Sandžaka, mogli smo se uvjeriti prethodnih dana, kada su združenim snagama bošnjački politički predstavnici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, Kliničkog centra Tuzla, humanitarne organizacije, Islamska zajednica i druge ustanove i udruženja odmah reagirali na apel iz Sandžaka. Naime, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović uputio je pismo podrške političkim predstavnicima u Sandžaku, uz obećanje da će Novi Pazar i ostali pogođeni gradovi što hitnije dobiti potrebnu pomoć. Nakon Džaferovića, reagirala je i direktorica KCUS-a dr. Sebija Izetbegović, koja je kapacitete ove ustanove stavila na raspolaganje narodu Sandžaka. Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka također je odmah reagirao kontaktiravši gradonačelnika Novog Pazara Nihata Biševca.

Ono što je posebno naišlo na odobravanje i radost građana Sarajeva i Sandžaka jeste ukrašena sarajevska Vijećnica u bojama zastave Bošnjaka iz Sandžaka, a za šta su zaslužni Gradska uprava i gradonačelnik Skaka. Resul-ulema Husein ef. Kavazović u ime Islamske zajednice u BiH poslao je poruke podrške, ali i hitnu novčanu pomoć u iznosu od 100.000 KM. Osim ove donacije, odlukom Islamske zajednice u petak je upriličena sergija za Sandžak u svim džematima širom Bosne i Hercegovine, dijaspore i domovinskih zemalja. Različite humanitarne organizacije kao što su “Pomozi.ba”, “Dobro.ba”, “Merhamet” i dr. uručili su značajnu pomoć već u prvim danima, a svoje akcije nastavljaju i dalje, sve dok za to bude bilo potrebe. Sve ove nabrojane akcije bošnjačkih političkih predstavnika, humanitarnih organizacija i Islamske zajednice pokazuju da Bošnjaci polahko sazrijevaju u narod koji ispred ličnog interesa stavlja potrebu zajednice.

Bošnjačka dijaspora opet je pokazala kakav potencijal i snagu ima kada djeluje zajednički, rezultat toga jeste prikupljenih nekoliko stotina hiljada eura koje će zdravstvenim ustanovama, ali i svim drugim kojima je potrebno u narednom periodu biti proslijeđene. Iako trenutno stanje u Sandžaku nikoga ne može da raduje, ono što je potrebno istaći jeste pozitivna atmosfera i jedinstvo Bošnjaka koje je ostvareno u ovim teškim trenucima. Naravno, svi bismo voljeli da su naše jedinstvo i nacionalna svijest bili testirani u nekoj bezazlenijoj situaciji. Stotine zaraženih virusom korona i deseci umrlih u svega nekoliko dana mogu nam poslužiti i kao primjer šta i nas može zadesiti ako situaciju ne shvatimo krajnje ozbiljno, jer, evo, kako smo mogli vidjeti, na virus korona nismo imuni i on je nažalost još uvijek tu.

Pred sandžačkim gradovima dani su puni neizvjesnosti. Niko ne može dati tačne procjene kada će se ova situacija konačno normalizirati, stoga je na svima odgovornost. Znajući mentalitet, usudit ću se reći, najboljeg dijela bošnjačkog naroda, virus korona će biti ako Bog da uspješno savladan, a nastale štete sanirane. Bosna će za Sandžak biti uvijek tu, kao što je to Sandžak bezbroj puta bio za Bosnu. Jer kako kaže poruka sa sarajevske Vijećnice upućena našem narodu u Sandžaku: “Jedno srce, jedan narod!”

STAV