U ime vječnoga Boga, stvoritelja svega
i otkupitelja ljudskoga roda. Od njegova
utjelovljenja godine 1203, a (pontifikata)
gospodina pape Inocenta III. godine šeste.
Mi, priori onih ljudi, koji smo se dosad
navlastito nazivali povlasticom kršćanskog
imena na području Bosne, kao predstavnici
svih u ime sviju koji pripadaju bratstvu
naše zajednice, u nazočnosti gospodina
Ivana de Casamarisa, papinskog kapelana i
Rimske crkve u Bosnu zbog toga poslanog,
u nazočnosti gospodina bana Kulina, gospodara
Bosne, obećavamo pred Bogom i njegovim
svetima da ćemo se držati naredbe i
zapovijedi svete Rimske crkve kako u životu
tako i u svome ponašanju te da ćemo slušati
i živjeti prema njezinim naredbama. Jamčimo
u ime sviju koji pripadaju našoj zajednici
i iz naših su samostana, sa svom
imovinom i stvarima, da nikad ubuduće nećemo
slijediti opačinu krivovjerstva. Najprije
se odričemo šizme, zbog koje smo ozloglašeni,
i priznajemo Rimsku crkvu, našu
majku, glavom svega crkvenoga jedinstva.
U svim našim samostanima, gdje braća zajedno
žive, imat ćemo bogomolje u kojima
ćemo se kao braća zajednički sastajati da javno
pjevamo noćne, jutarnje i dnevne časove.
U svim ćemo pak crkvama imati oltare
i križeve, čitat ćemo knjige, kako Novoga,
tako i Staroga zavjeta, kako to čini Rimska
crkva. Po pojedinim našim samostanima
imat ćemo svećenike, koji moraju barem
nedjeljama i blagdanima, prema crkvenim
odredbama, slaviti mise, slušati ispovijedi
i podjeljivati pokore. Pokraj bogomolja
imat ćemo groblja, u kojima će se pokapati
braća i došljaci, ako bi ondje slučajno umrli.
Najmanje sedam puta godišnje iz ruku svećenika
primat ćemo tijelo Gospodnje, to jest:
na Božić, Uskrs, Duhove, Blagdan apostola
Petra i Pavla, Uznesenje Djevice Marije,
Rođenje Marijino i na spomendan Svih svetih,
koji se slavi prvoga studenog. Održavat
ćemo postove koje je odredila Crkva, a čuvat
ćemo i ono što su naši stari mudro odredili.
Žene, koje budu pripadale našoj družbi,
bit će odijeljene od muškaraca i u spavaonicama
i u blagovaonicama, a nitko od braće
neće sam sa samom razgovarati, ako bi odatle
mogla proizići zla sumnja. Nećemo uostalom
ubuduće primati nekog oženjenoga
ili neku udanu, osim ako bi se oboje obratili
obećavši uzdržljivost uz uzajamni. Slavit
ćemo blagdane svetaca koje su ustanovili
sveti oci. I nikoga, za kojega bismo sa sigurnošću
znali da je manihejac ili kakav drugi
krivovjerac, nećemo primati da s nama stanuje.
I kako smo od ostalih svjetovnjaka odijeljeni
životom i ponašanjem, tako ćemo se
također razlikovati odjećom, koja će biti zatvorena,
jednobojna, izmjerena do gležnja.
Od sada se nećemo nazivati kršćanima, kao
do sada, nego braćom, da ne bismo, sebi pripisujući
to ime, drugim kršćanima nanosili
nepravdu. Kad umre meštar, od sada za vazda,
priori s vijećem braće, bojeći se Boga,
izabrat će poglavara kojega treba potvrditi
papa. I ako Rimska crkva bude htjela nešto
dodati ili umanjiti, vjerno ćemo prihvatiti i
održavati. Da ovo ima snagu zavazda, potvrđujemo
svojim potpisom. Dano kraj rijeke
Bosne, u mjestu koje se zove Bilino Polje, 8.
travnja (1203). Potpisujemo: Dragič, Ljubin,
Dražeta, Pribiš, Ljuben, Radoš, Vladoš, ban
Kulin, Marin, arhiđakon dubrovački. Zatim
mi Ljubin i Dražeta po volji sve naše braće u
Bosni i samoga bana Kulina, s istim gospodinom
Ivanom kapelanom došavši k uzvišenom
Emeriku, najkršćanskijem kralju Ugarske,
u nazočnosti samoga kralja i časnoga
Ivana, nadbiskupa kaločkoga, i pečujskog
biskupa, i mnogih drugih zakleli smo se u
ime svih da ćemo ono što smo ugovorili čuvati,
i ako Rimska crkva bude htjela od nas
nešto drugo, uvest ćemo po katoličkoj vjeri.
Izvor: Pejo Ćošković, Inerpretacija Kniewaldova kritičkog izdanja Bilinopoljske izjave
Prilozi Instituta za istoriju, 32, Sarajevo, 2003., str. 113-115.
Za Intelektualno.com pripremio: Alen Borić
