Dvadeset osam godina kasnije o zločinima u Bosanskom Novom prenosimo kazivanje Bekir ef. Alića, osobe koja je proživjela golgotu agresije na BiH, a nakon završetka rata aktivno radi na pronalsku i procesuiranju zločinaca na području općine Bosanski Novi.
Juni i juli su mjeseci stradanja i progona Bošnjaka općine Bosanski Novi. Po brutalnosti i načinu na koji je izvršen, posebno se izdvaja zločin izvršen 22.6.1992. u selima Alići i Ekići.
Iako na području općine Bosanski Novi nije bilo ratnih dejstava, srpske vlasti su u maju 1992. godine dale ultimatum Bošnjacima da predaju oružje, a zauzvrat će im garantirati sigurnost. Nakon što su Bošnjaci predali ono malo oružja koje su imali, za njih nastaju muke i patnje.
24. maja 1992. je izvršen žestok napad na goloruki narod smješten u dolini rijeke Japre. Tom prilikom Bošnjaci iz doline Japre (Gornji Agići, Donji Agići, Hozići, Suhača, Crna Rijeka, Maslovare) su protjerani u Blagaj. Tako se na malom prostoru u Blagaju našlo oko 6000 Bošnjaka. Neizvjesnost, strah i iščekivanje u Blagaju su trajali 15 dana.
Desetog juna, rano ujutru, je počeo napad na Blagaj. Sav Bošnjački narod je satjeran u krug preduzeća “Japra” pored željezničke pruge. Ubijeno je 20 ljudi, zapaljen veliki broj kuća, oduziman novac, nakit i dokumenti, da bi potom sve utjerali u teretne vagone (po 140 u jedan vagon). Tako su ove ljude, žene i djecu, vozili cijelu noć u hajvan vagonima do pred Doboj, gdje su žene, djecu i nekoliko starijih ljudi izdvojili i odvezli prema Maglaju i Gračanici, a 700 muškaraca vratili u Bosanski Novi na stadion FK Slobode koji je za njih bio pripremljen kao logor. Ovi ljudi su tri dana i dvije noći proveli u hajvan vagonima bez hrane, vode i bilo kakvih higijenskih uvjeta.
Zločin u Alićima i Ekićima
U međuvremenu, dok se sve ovo događalo, u selima Alići i Ekići u dolini rijeke Japre, Srbi nisu dozvolili svojim komšijama Bošnjacima da se isele, govoreći kako se ne trebaju plašiti jer će im oni svojom čašću garantirati sigurnost. Međutim, o kakvoj se časti radi, Bošnjaci su veoma brzo osjetili na najgori mogući način.
Nakon što su protjerani Bošnjaci sa ovog područja, a veliki broj zatvoren u logore, Srbi su u Alićima i Ekićima 22.6.1992. svoje komšije Bošnjake sakupili na jedno mjesto kako bi im pokazali svoju “čast”. Žene i djecu su protjerali u Bosanski Novi, a muškarce (njih 27) su prvo maltretirali i tukli pred ženama i djecom. Kada su žene i djeca otišli prema Bosanskom Novom, muškarce su odveli do mezarja porodice Dedić, gdje su ih iste večeri, poslije najbrutalnijeg mučenja, poubijali.
Tom prilikom su ubijeni: Salih Dedić, Hajro Dedić, Hajrudin Alić, Elvir Alić, Jusuf Alić, Đemal Alić, Mensud Alić, Elmir Selimić, Muharem Ekić, Bekir Ekić, Meho Zdionica, Hasan Ekić, Kasim Ekić, Samid Ekić, Sejfo Ekić, Mustafa Ekić, Ismet Ekić, Midho Ekić, Jasim Klehić, Ramo Ramadan, Senad Ramadan, Emir Ramadan, Jasmin Ramadan, Jusuf Ekić, Šaban Ekić, Izet Ekić I Fadil Ekić.
Preporod
