Bobovac Središte Bosne krasi drevni grad Bobovac, u kojem se više od stoljeća krojila sudbina Bosne i njenih žitelja. Prijestolnica bosanskih vladara nalazila se nadomak grada Vareša. Grad Bobovac se nalazio u župi Sutiski (Sutjesci) na jednom visokom brdu čije zidine još postoje Bobovac biješe najznamenitiji grad Bosne srednjeg vijeka. Tvrd i nepristupan bi on.
Put kojim se dolazi do ovog bosanskog dragulja kreće od mjesta Ćatići preko Sutjeske, a do samih bedema utvrđenja nastavlja se šumskim, danas obraslim drumom. Bobovac, najmoćnija tvrđava bosanskih vladara, prestavlja najznačajniji spomenik današnje BiH. Nekada je ovaj grad bio najčešće boravište Kotromanića, vladara Bosne. Njegova nepristupačnost najviše je doprinjela epitetu neosvojivog. U njemu bi se za vrijeme nemira skrivali vladari sa svojim porodicama, ali i blago koje su posjedovali.
O Bobovcu su pisali Stratimirović, Truhelka, Kreševljaković…
Prvi opis kraljevske utvrde donosi Stratimirović 1891. godine, koji uz opis prilaže i skicu koju ocrtava po sjecćanju. Nakon Stratimirovića, mnogim istraživačima dvadesetog stoljeća Bobovac je bio tema za rad. Većina istih zanimala se za historijiat grada. Neki od istraživača koji su se bavili problematikom ove srednjovjekovne utvrde bili su: Ć. Truhelka, H. Kreševljaković kao i M. Mujezinović.
Konkretne podhvate u vezi s istraživanjem ove tvrđave započeo je Anđelić, i to prema uputama Zemaljskog muzeja, čiji je kustos bio. On je paraleno sa istaživačkim poslovima vodio i poslove konzervacije utvrđenja, koje je već tada bilo u poodmakloj fazi raspadanja, obrastao u vegetaciju prekriven slojevima humusa.
Kraljevski grad Bobovac je utvrđenje impozantne veličine
Bobovac predstavlja tipično brdskog utvrđenje srednjovjekovne Bosne. Tvrđva je izdignuta na terasama kose tzv. Bobovačke kose iznad potoka Trstionice. Prosječna apsolutna visina kose je oko 800 metara. Bojanovski navodi da je sam položaj grada tipično srednjovjekovni i dobro je odgovarao potrebama obrane prije pojave topova. Bobovac je bio longitudinalna tvrđava, čiji je oblik nastao kao posljedica konfiguracije zemljišta. Kraljevski grad Bobovac je utvrđenje koje je impozantne veličine, te je zahvatao površinu oko 2,20 ha. Prostirao se u pravcu sjever-jug na dužini od oko 425 m, širinine od 30 do 100 m. Bojanovski na terenu zapaža pet prirodnih terasa koje su djelimično vještački usječene u vapnenačke slojeve. Stanovnici okolnih mjesta ovim terasama dodijelili su imena, tako se razlikuju Donja, Srednja i Gornja ravan, kao i Donji i Gornji grad. Svaka od pomenute tri ravni imala je plato dužine 30 – 40 m, a štirina im je iznosila 5 – 30 m, te su jedna drugu nadvisivale u razini 10 do 15 m. Na Gornjoj ravni Bojanovski je zatekao najviše tragova arhitekture, a najvidljiviji su bili tragovi omanje kule. Na četvrtoj i najprostranijoj terasi, oblika pravokutnika, širine 35, a dužine 25 m, nalazi se Donji grad. Pored ostataka velike zgrade na istočnoj strani ove terase, tu se još vidi i dvorište sa cisternom, a na manjoj terasi u sjeverozapadnom uglu zaravanka još i tragovi zgrade manjih dimenzija. Gornji i Donji bili su povezani jakim bedemom, a unutara bedema nalazilo se dvorište. Ulaz u ovaj dio grada nalazio se na zidu koji je sa zapadne strane štitio Gornju ravan. Debljina ovih bedema iznosila je 1 – 1,1 m.
Strateški najvažnije kule Bobovca
Kula na Visu, koju Redžić naziva branič kula, štitila je prilaz gradu sa sjeverne strane. Branič kula bila je nepravilnog oblika, a debljina zidova iste iznosila je 3 – 4 m. Pored glavne kule, ova branič kula predstavljala je najtvrđu i strateški najvažniju kulu kraljevskog Bobovca. Na terasi Crkvica bila je smještena kružna kula, kasnije pretvorena u poligon, promjera 4 – 5 m. Kvadra tna kula, čije su strane iznosile 11,5 m, nalazila se iznad glavne gradske kapije. Zidovi ove kule bili su debljine od 1,8 do 1,9 m. Druga pravougaona kula štitila ulaz u šire predvorje kraljevskog dvora. Zidovi ove kule su građeni od različitog materijala, jedan zid kule bio je od drveta, ostali zidovi su bili kameni debljine od 1,05 m. Kvadratna kula, na obronku Visa, bila je isturena 15 m izvan bedema. Pored pomenutih kula na Gradu je bilo još pet kula 6 x 7 m, ukomponiranih u sistem bedema. Bedeme utvrđenja dodatno je štitio jarak ukopan 2 m u dubinu, širine 5 m. Pomenuti jerak se spuštao niz padinu kose duž bedema na sjevernoj strani, na podnožju Visa. Kraljevsku dvor i glavna kula, također, su bili dodatno zaštićeni propavanjem jarka koji je bio manjih dimenzija, i iznosio je 3 x 3 m.
Sa sigurnošću možemo reći da je Bobovac najimpozatnija arhitektonska cjelina, i najznačajniji srednjovjekovni grad. Kraljevski grad u kojem se čuvala kruna bosnakih vladara, i grad u kom su stolovali bosanski kraljevi. Arheološka iskopavanja kraljevskog Bobovca vršena su od 1959. do 1967. godine strane Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Iskopavanja su omogućila da se od zaborava sačuva ovaj bosanski dragulj. Naporedno sa arheološkim iskopavanjima vršena je i konzervacija tvrđave.
Za Intelektualno.com piše: Nermana Crnčalo
