Grad Tomsk dragulj je Sibira. Nalazi se u regiji bogatom naftom, plinom, ali i brojnim drugim vrijednim rudama i mineralima. Osnovao ga je ruski car Boris Godunov 1604. godine, na molbu Tatara, koji su trpjeli stalne napade Kirgiza na području južnog Sibira. Od 1804. godine grad je sjedište Tomske guvernante, a ubrzan razvoj Tomsk doživljava po otkriću zlata 1830. godine. Ipak carska vlast odlučila je da prednost da Novosibirsku, pa tako u taj grad 1890. godine dolazi pruga, što uzrokuje iseljavanje građana Tomska u Novosibirsk. Ipak, znanje kao najveći kapital od svih kapitala dalo je šansu Tomsku da ostane grad za respekt. Još prije Drugog svjetskog rata svaki peti stanovnik Tomska bio je student. Tako obrazovano stanovništvo gradu daje novi polet, a Tomsk od tog vremena nosi naziv „Sibirska Atena“.
Po izbijanju Oktobarske revolucije 1917. godine Tomsk staje na stranu monarhije. O posljedicama te odluke najbolje govori Muzej historije političke represije. Po izbijanju Drugog svjetskog rata brojne fabrike izmještaju se u sibirski kraj. Po okončanju rata Tomsk postaje „zatvoreni grad“, što u suštini znači da se u gradu nalaze postrojenja i infrastruktura koju stranci ne smiju posjetiti.
Tomsk je i danas grad koji drži do znanja, pa je sjedište brojnih univerziteta i instituta. Takozvana drvena čipka važno je obilježje lokalne arhitekture. Drvo je bio najvažniji građevinski materijal, pa su izgrađene brojne prekrasne drvene kuće. Tu se posebno treba istaknuti kuća sa krovom u obliku šatora i kuća sa žar-pticama, obje izgrađene na početku 20. stoljeća.
U gradu se nalaze i brojni vjerski objekti pravoslavne i katoličke crkve, i dvije džamije: Bijela i Crvena. Obje imaju zanimljivu historiju. Crvena džamija izgrađena je 1901. godine za potrebe muslimana Tatara, ali je već po slomu otpora Boljševicima dvadesetih godina pretvorena u fabriku za proizvodnju alkoholnih pića. Raspadom Sovjetskog Saveza fabrika se zatvara, a građevina počinje pa propada. Radovi na restauraciji džamije počinju 2002. godine, a završeni su trinaest godina kasnije. Crvena džamija historijski je kompleks koji uključuje i zasebnu trospratnu zgradu medrese , koja je kao i džamija napravljene od crvene cigle. Smještene su u području koje se naziva Tatarsko naselje.
Bijela džamija izgrađen 1904. godine, po projektu lokalnog arhitekte A. P. Langerona, na križanju Tatarske ulice i Tatarskog puta. Kao i Crvena džamija naziv nosi po boji svojih zidova. Njen kupolasti dio napravljen je u obliku tipičnom za arhitekturu džamija Srednje Azije. U donjem dijelu džamije djelovala je vjerska škola. Bijela džamija pripadala je tatarskoj muslimanskoj zajednici do 30-ih godina 20. stoljeća, a potom je, nakon nasilnog raseljavanja zajednice došla pod upravu lokalne radničke zadruge. U istom periodu demontirani su minaret i kupola. Zadnji “vlasnik” zgrade iz 1960-ih bila je jedna od radnji lokalne fabrike olovaka. Bijela zgrada džamije vraćena je 1990. godine muslimanskoj zajednici grada Tomska, a 1999. obnovljena je u izvornom obliku.
Za Intelektualno.com piše: Faris Marukić
