Okolnosti izazvane pandemijom koronavirusa uveliko su poremetile ljudsku svakodnevnicu. Prekinuvši uobičajena društvena kretanja i stavljajući u svojevrsni karantin svaki dio svijeta, novonastala situacija je na površinu izbacila veliki značaj lokalne zajednice u izgradnji i očuvanju društva, pogotovo na prostorima gdje je organiziranost na državnom nivou pod velikim znakom pitanja. U takvim okolnostima najveći teret pada na „obične“ ljude koji se ne libe staviti u službu zajednici, a bez čijeg nesebičnog rada i angažmana život u njoj ne bi bio moguć.
Primjer požrtvovanosti u teškim danima dolazi nam iz Konjica, u kojem su situaciju izazvanu pandemijom dodatno zakomplicirali požari koji su buktali na nekoliko različitih lokacija u ovoj općini. Tim profesionalne vatrogasne jedinice Konjic je, uz veliku pomoć lokalnih dobrovoljaca i crnogorskih letjelica air tractor, uspio da požare lokalizuje i stavi pod kontrolu, ali je borba sa vatrenom stihijom trajala nekoliko dana, i iziskivala je ogromne ljudske napore. Fotografija na kojoj petnaestogodišnjak Ali Sarajlić iz Konjica u vatrogasnom odijelu leži umoran naslonjen uz kamen nakon borbe sa vatrom, brzo je podsredstvom društvenih mreža i internet medija stigla do mnogih krajeva naše zemlje i regiona, i izazvala je mnoge reakcije.
Petnaestogodišnji dječak koji odlazi u borbu sa vatrenom stihijom u vrijeme kada svijetom hara opaka bolest, izgleda kao junak iz pera vrsnog romantičara, kao glavni protagonist u borbi dobra i zla, nestvaran i nadmoćan za svoje godine.
Za većinu Alijevih vršnjaka izvor zanimacije u karantinu je nepresušan. Tehnologija 21. stoljeća je stavila na dohvat ruke razne multimedijalne sadržaje za dječiju razonodu, koji itekako mogu popuniti njihovo slobodno vrijeme i zadržati djecu (a i odrasle) van domašaja rizika. Ipak, Ali je odlučio da sa svojim ocem i konjičkim dobrovoljcima podijeli teret u borbi protiv vatrene stihije, i da zajedno sa njima, rame uz rame, nesebično pomogne svom kraju. Nikakva dužnost nije mogla da ga natjera na to, jer dijete od 15 godina nije i ne može biti dužno ništa, osim da sluša roditelje i izvršava školske obaveze. Teško je riječima opisati njegov čin, jer čak ni epitet heroja pored njegovog imena ne može biti potpun. Možda je najbolji opis dao spretni fotograf, koji je „uhvatio“ umornog dječaka naslonjenog na kamen, i Alija ovjekovječio kao ikonu svih onih umornih, ali prkosnih i ponosnih ljudi koji su u ovim teškim danima stali ispred problema.
Ali vjerovatno još nije ni svjestan šta je učinio. Proći će neko vrijeme i tek će se onda moći pogledati našim očima i vidjeti svoju hrabrost i veličinu. Dječak od 15 godina pokazao je gdje počinju djela, a završavaju rijeći, kako se, i na koji način, voli svoj rodni kraj. Pokazao je da se običan čovjek, pa i dijete, može uhvatiti u koštac sa problemom, jače i djelotvornije nego čitava plejada birokratske oligarhije naše države. On i ostali konjički dobrovoljci nisu sačekali da im krene goriti pod nogama, već su vatri prišli i dali sve od sebe da je smire. Herojski, u pravom smislu te riječi!
Fotografija umornog dječaka oslikava nadljudske napore koje su uložili Konjičani da ugase vatru koja je ozbiljno prijetila da se približi njihovim domovima. Neki od njih su se po prvi put našli oči u oči sa vatrenom stihijom, ali su ipak hrabro odigrali ulogu heroja zajednice. Njihov doprinos je nemjerljiv, a naša zahvalnost njima ponizna i od srca!
Neka fotografija Alija Sarajlića upali alarm nadležnim institucijama i cjelokupnom bosanskohercegovačkom društvu podjednako. Očigledno je da se kapaciteti u zdravstvu i civilnoj zaštiti trebaju proširiti, te da se prilikom projektovanja državnog budžeta treba više voditi računa o sigurnosti građana. Čvrstom institucijonalnom izgradnjom sistema zaštite građana stvorili bi pretpostavke za siguran život, pa neka onda naša djeca svoje herojske podvige ostvare u nauci, kulturi i sportu. Daleko od požara na sigurnom!
Za Intelektualno.com piše: Dino Hajdar
