Moji Rahići nisu “arnautskog” porijekla, a to se isto može reći i za porodicu moje rahmetli majke, koja potiče od Gracića iz Medara – Sjenica. Obzirom na tu činjenicu pokušaj albaniziranja porodice iz koje vučem etničke i genetske korijene je unaprijed isključen i nemoguć, jer moji preci nisu albanskog porijekla.
Dakle, moj odnos prema albanskom narodu je čisto emotivni i historijski. Također, moje pretenzije prema bošnjaštvu nikako ne polaze od namjere da na taj način što dalje pobjegnem od svojih arnautskih pradjedova i zauvjek porušim sve DNK mostove u odnosu na arnautska plemena doseljena na sandžačke prostore u prvim decenijama XVIII stoljeća, jer moji preci nisu Albanci.
Ali, uprkos tome moj odnos prema albanskom narodu je pun poštovanja i bratske ljubavi. Albance poštujem jer su ponosan narod, koji ima čelično dostojanstvo i iznad svega voli slobodu. To je narod kod kojeg je data besa preča od vlastitog života i života svoje porodice. Besa je simbol njihove čestitosti i granitnog moralnog kodeksa koji vijekovima krase i prate ovaj hrabri i borbeni narod. Nijedan narod na Balkanu nije u toj mjeri jedinstven, homogen i u potpunom saglasju kada su u pitanju vitalni nacionalni i državni interesi kao Albanci. Nacionalna izdaja je sintagma koja je odavno eliminirana kod ovog naroda. Njihov smisao života i smrti je albanstvo, odnosno nacionalna ideja i zajednički interes.
Albance poštujem i zato što su žrtvujući svoje živote u više navrata spašavali sandžačke Bošnjake. Braneći moje pretke omogućili su da se i ja rodim i formiram svoju porodicu.
Većina ljudi pomisli kada se pomene zahvalnost albanskim braniteljima Sandžaka na događaje iz Drugog svjetskog rata, odnosno krajem 1941. godine. Moramo priznati činjenicu da bi Novi Pazar i okolna naselja pali u ruke četnika, nakon čega bi uslijedio stravični masakar bošnjačkog življa, sličan onom u Srebrenici, da Albanci nisu došli da brane Novi Pazar. Međutim, većina sandžaklija ne zna da ovo nije jedini primjer kada su Albanci branili sandžačke gradove.
Već sam pisao u svom radu o prilikama u Novopazarskom Sandžaku u vrijeme Prvog srpskog ustanka da je 400 albanskih boraca sa Kosova pokušalo da se probije prema Sandžaku, ali su nakon krvavih okršaja bili od ustanika spriječeni, dok je nekoliko hiljada Albanaca iz Pećkog sandžaka predvođenih Numan-pašom Pećkim pokušalo da spasi Sjeninicu i Sjeničake 1809. godine, ali su poraženi u bici na Suhodolu.
Ko je bio komandant novopazarske tvrđave i njenih branitelja kada je Karađorđe pokušao da osvoji i Novi Pazar i da mu dodijeli sudbinu Sjenice? Naravno opet Numan-paša Pećki i albanski i bošnjački branitelji našeg grada.
I ovo nisu jedini primjeri. Ja nisam albanskog porijekla, ali sam veoma zahvalan albanskom narodu na svemu onome što je činio u prošlosti za moj narod i što je spašavao opstanak Bošnjaka na ovim prostorima.
Ali naravno Albanci i Bošnjaci su dva bratska, ali posebna naroda. Ako je jedan dio sandžačkih Bošnjaka arnautskog porijekla, to ne znači da su sandžački Bošnjaci Albanci. Kao što nas vrijeđa pokušaj prikazivanja našeg naroda kao dijela srpskog naroda, tako bi nas isto vrijeđao i iritirao svaki pokušaj prikazivanja sandžačkih Bošnjaka kao dijela albanskog naroda.
Raduje me svaki susret sa albanskom braćom, ali ja se osjećam Bošnjakom i nikom ne dam za pravo da ugrožava moju nacionalnu autohtonost i samobitnost. Tako razmišljaju svi sandžački Bošnjaci.
Albanci i Bošnjaci su dva oka u glavi, ali ako bi neko pokušao da ih predstavi kao jedno jedinstveno nacionalno oko, izazvao bi otpor i ljutnju kod svakog sandžačkog Bošnjaka.
Naši budući odnosi moraju biti i dalje vrlo bliski i više nego prijateljski, ali uz poštovanje historijske istine da smo dva posebna naroda sa puno dodirnih tačaka u sferi: vjere, kulture, historijske prošlosti, etničkih prožimanja i ostalih elemenata koji nas vrlo zbližavaju, ali nas ne čine jednim narodom.
Naša budućnost se ne smije oslanjati na pretenziji ka asimilicaji manjeg naroda od onog drugog brojnijeg, već na međusobnom uvažavanju svega onog što nas spaja, ali i onog što nas čini posebnim nacionalnim korpusima.
Piše: Esad Rahić
intelektualno.com
