U historijskoj literaturi akcija Omer-paše Latasa je okarakterisana kao slom muslimanskog plemstva. Najbogatija zbirka dokumenata kada je riječ o Latasu i njegovim akcijama nalazi se u Arhivu Predsjedništva Vlade Republike Turske u Istanbulu. Još krajem 1849. godine javile su se prve vijesti o eventualnom dolasku Omer-paše Latasa na prostor Bosne. On je već u tom periodu uživao veliki ugled kod sultana i ubrajao se među najsposobnije vojskovođe Osmanskog Carstva. Služio je u austrijskoj vojsci, međutim ubrzo je pokazao određeno nezadovoljstvo. Mihajlo je dezertirao iz vojske i napustio domovinu te je primio islam. Od Mihajla je postao Omer. Uspio je da napreduje u karijeri te je učestvovao u borbama u Siriji 1840. i 1845. godine i Albaniji 1842. godine. U mjesecu augustu 1850. godine došao je u Sarajevo. Došao je sa velikom vojskom, da bi smirio ustanike u Bosni, koja se okupila na jednom uzvišenju Gorica, nadomak grada. Safvet-beg Bašagić navodi za Latasa da je zakleti dušmanin bosanskih muslimana. Kada je stigao u Sarajevo, Latas je pozvao ugledne bosanske prvake da im pročita sultanov ferman. Međutim, kako je ugledni Ali-paša Rizvanbegović već bio star i bolestan, odlučio je poslati svog sina Hafiz-pašu. Međutim, ovakva odluka se nije svidjela Omer-paši, te je vratio Hafiz-pašu u Mostar.
Omer-paša saznavši šta se dešava u Krajini odmah je pripremio 7 tabora vojske i odlučio krenuti da suzbije nemire. Prije nego što je stigao na to područje, ustanici su uspjeli zauzeti grad Jajce i tvrđavu te se tu smjestiti. On je nekoliko dana opsjedao tvrđavu, dok konačno nije pala u njegove ruke. Stanovništvo koje je u tom periodu bilo u tvrđavi je pretrpjelo najviše štete. Stav domaćeg muslimanskog stanovništva prema novim mjerama bio je gori nego ranije. U nekoliko pisama koje je konzul Atanasković slao Beču zapisano je da stanovništvo u reformama vidi napad na svoju vjeru. U dvadesetak manjih i većih bitaka poginulo je 2.500 muslimana. Zarobljenici, a najviše prvaci bili su izloženi velikim poniženjima, a njih 154 poslato je u Carigrad na suđenje. Nakon što je Latas uspio izvojevati pobjedu u Posavini, do njega su stigle vijesti o pobuni u Hercegovini. Hercegovina se podijelila na dva tabora; jedni su bili uz ustanike, a drugi uz sultana i Omer-pašu Latasa, a time i za provođenje reformi. Za to vrijeme Ali-paša Rizvanbegović se nalazio u Buni, kao da se njega to ništa ne tiče. On nije svoje ljude nagovarao na otpor, pa je mislio da je sasvim siguran. Alfred Makanec navodi da je Ali-paša bio primoran doći u Mostar pred Omer-pašu Latasa koji ga je odlučio baciti u zatvor. S druge strane, Ademaga Mešić navodi da je puška stražara slučajno ispaljena pred šatorom Ali-paše Rizvanbegovića, te je Ali-paša stradao. Stražar je nakon toga poslat u Anadoliju i o njemu nema više nikakvih vijesti. Međutim, izgleda da ovaj događaj bio naručen i od strane same Porte. Moguće da se Mešić služio analogijom kada je riječ o ovom događaju.
Jedan od prvih i značajnijih koraka koje je učinio Omer-paša Latas je bilo premještanje vilajetskog središta iz Travnika u Sarajevo. U Sarajevo je premješteno i Veliko upravno vijeće koje je bilo od velikog značaja. Zapravo njegova funkcija je bila da pomogne u provođenju reformi. Omer-paša je na stare poreze uveo i nove i to 40 % te ih je ubirao silom. To nije bila neka odluka koji bi Latas tek tako donio. Kako je sultan vršio reforme bio mu je potreban novac. Međutim, Osmansko Carstvo se i zadužilo, a jedini izlaz bio je bio povećanje poreza ili novo zaduživanje kod stranih zajmodavaca. Već u januaru 1850. godine sandžake je pretvorio u kajmekamluke, a nahije u mudirluke. Ovim promjenama formiran je i Novopazarski sandžak. Također, Hercegovina je ponovo pripojena Bosni kao kajmekamluk. Na čelo svih tih jedinica postavio je strance. Ukinut je spahijski sistem i esnafska organizacija. Kada je riječ o vojsci, dolaskom Omer-paše Latasa u Hercegovinu došlo je do izvjesnih promjena. Latas je za gušenje ustanka na tom području osim regularne armije angažovao i veliki broj bašibozuka sastavljene od domaćih muslimana, ali i dijelom od albanskih plemena. Omer-pašina aktivnost u Hercegovini je zahtijevala i angažovanje stanovnika svih pokrajina. U vrijeme Omer-paše Latasa velike evropske sile su otvorile konzulate u Bosni. Također, Sarajevo je pored štamparije i novina, dobilo i modernu poštu sa telegrafskom vezom sa prijestolnicom Osmanskog Carstva i Bosanskim Brodom.
Kada je riječ o kršćanima oni su u ovim sukobima stajali na strani Latasa i bili su za reforme. Od novog uređenja zemlje najviše su očekivanja imali upravo oni. Smatrali su da će se reformama Omer-paše Latasa poboljšati njihov socijalni i politički položaj. Međutim, nakon što se obračunao sa muslimanima, Latas je nastojao spriječiti i kršćane da dignu ustanke. Učinjene su određene izmjene u sistemu ubiranja harača. Zatražio je da mu kršćani predaju oružje, što nije slučaj sa muslimanima. To je dovelo do nemira, a Latas je za ove pokrete okrivio Austriju i Crnu Goru. Iako je oduzimanje oružja unutrašnje pitanje svake države, u ovom slučaju Osmanskog carstva, austrijska vlada je s velikom pažnjom pratila kako se vrši ta akcija na prostoru Bosne i Hercegovine.
Uništenjem plemstva i zavođenjem administracije u Bosni i Hercegovini Austriji su otvorena vrata za mnogo veći i agresivniji rad. Sve je ovo vodilo događajima koji su nastupili 1878. godine kada je Bosna i Hercegovina dodijeljena Austro-Ugarskoj. Omer-paša Latas je preminuo 18.04. 1871. godine.
Za Intelektualno.com priredila: Dženana Kahriman
