Ahmed Lindov je norveški političar koji kontinuirano nastoji pomoći spajanju Norveške i Bosne i Hercegovine na razne načine te intenzivno radi na osviještavanju bošnjačke dijaspore u Norveškoj.
Kada započinje Vaša izbjeglicka priča i zbog čega baš u toj zemlji?
Lindov: Moja priča o izbjeglištvu započinje prije mog rođenja. Moja mama trudna je izbjegla iz Hrasnice ratne 1992. godine u junu, zajedno sa mojim starijim bratom Vahidom i rahmetli nanom. Prvu godinu izbjeglištva proveli su u Splitu u susjednoj Hrvatskoj, tu sam se ja rodio 02.01.1993. U Hrvatskoj smo bili sve do septembra 1993. godine, kada smo napustili Hrvatsku i otišli dalje za Norvešku. Igrom slučaja smo došli u Norvešku. Moja mama nije htjela da ide iz Hrvatske jer je htjela da ostane blizu BiH, pošto bi joj onda bilo lakše vratiti se kad prestane rat. Tako je ona čekala koliko je mogla u Hrvatskoj, i na kraju kad smo morali ići jedino je bila otvorena granica za BiH izbjeglice u Kraljevini Norveškoj. Interesantna je činjeninca da je moja mama bila potpisala odlazak u Pakistan ako bi morali napustiti Split. Razlog te odluke je bio sljedeći, „Iż Pakistana bi se mogla pješice vratit u BiH, dok ne bi to mogla iż Amerike zbog mora.” Sudbina ipak nije htjela da odemo u Pakistan pa smo 05.09.1993 završili u Norveškoj.
Na koji način je bošnjačka zajednica organizirana u zemlji Vašeg trenutnog življenja?
Lindov: Bosanska zajednica u Norveškoj je organizirana kroz razna udruženja. Postoje udruženja BIH građana u skoro svim regijama i većim gradovima u Norveškoj. Krovna organizacija udruženja koja djeluje na nivou države je Savez udruženja građana Bosne i Hercegovine u Norveškoj. Pored Bosanski udruženja dobar dio Bošnjačke zajednice je organizirano oko Islamske Zajednice u Norveškoj, koja je osnovana 1994. godine i djeluje kao krovna vjerska insititucija Bošnjacima u Norveškoj. Islamska zajednica je dobro organizirana u Norveškoj i ima preko 9000 članova, što znači da je većina Bošnjaka u Norveškoj aktivna u zajednici. Pored vjerskih aktivnosti izdvojio bih i rad sa omladinom na osvještavanju o nacionalnom identitetu.
Na koji način promovirate i pomažete da se o našeg glavnom gradu proširi pozitivan glas?
Lindov: Nažalost nisam rođen u Sarajevu, a porijeklom jesam iz Sarajevskog polja, tačnije iz Hrasnice. Otkako znam za sebe znam da dolazim od Sarajeva, tako da mi je Sarajevo dio mog identiteta. Promocija Sarajeva kao i kompletne Bosne i Hercegovine ide na više načina. Prvenstveno kroz sebe kao predstavnika Sarajeva i BiH u Norveškoj, gledam da Norvežani i drugi ljudi koje upoznajem imaju pozitvno iskustvo o ljudima iz Sarajeva. Koristim svaku priliku koju dobijem na poslu i u Norveškoj politici da pričam o Sarajevu i njegovim ljepotama. Svoj lični Facebook profil koristim kao reklamu za Sarajevo i moju domovinu, jer često objavljujem slike iz Sarajeva, i ostalih djelova BiH sa historijskim zanimljivostima. To sam primjetio da budi znatiželju i interesovanje za Sarajevom i čitavom BiH kod mojih prijatelja i poznanika. Pored mojih priča o Sarajevu, često i dovodim poznanike i saradnike iz Norveške u Sarajevo. Sve ljude koje dovedem provedem kroz grad i pokažem im zašto je Sarajevo najljepši grad. Drago mi je da svi moji gosti koji su obišli Sarajevo žele ponovo da se vrate i neki su već bili više puta. Ali mi je isto drago što sam im uspio prikazat dio sarajevskog šarma, to znam jer mi kažu da im se Sarajevo sviđa zbog toga što je veliki grad, ali imaš osjećaj da je mali. Time hoću da kažem da se moji gosti osjećaju fino i dobrodošli u Sarajevu od strane Sarajlija. Jedna anegdota na tu tematiku jeste jedan moj kolega koji je bio poslovno u Sarajevu i trebao je da bude samo tri dana u Sarajevu i četiri u Beogradu. Prvo je proveo dane u Sarajevu da bi zatim otišao za Beograd. U Beogradu se zadržao svega jedan dan i vratio se prvim avionom za Sarajevo. Razlog tome je bio, kako je meni rekao, da mu se nije svidjelo u Beogradu i da mu je odmah po dolasku nedostajala Sarajevo i toplina Sarajlija.
Kao što sam rekao ranije koristim svaku mogućnost da pričam o svom gradu. Pošto se bavim politikom u Norveškoj, imam medijskog prostora tamo. Ovaj medijski prostor koristim često da spominjem Sarajevo i svoju domovinu. Tako da na osnovu moje političke angažiranosti u Norveškoj, većina građana u regionu Lister (Agder-Norveska) zna da je danas Sarajevo jedan lijep grad koji vrijedi posjetiti što turistički, ali i poslovno.
Još jedan način na koji promovišem Sarajevo jeste što me često možete u Norveškoj vidjeti u dresu FK Sarajevo. Isto tako imam običaj putovati u dresu FK Sarajeva i na taj način da ljude u putu upoznajem sa svojim gradom. Uglavnom su pozitvni komentari ljudi kojih sretnem na putu i često pitaju koji je klub i odakle je. Na to odgovorim da je FK Sarajevo iz Sarajeva i najbolji klub u Bosni i Hercegovini.
Šta smatrate da je potrebno unaprijediti u kontekstu razvoja saradnje na relaciji domovina – dijaspora?
Lindov: Ima više stvari koje se moraju unaprijediti na ovoj relaciji. Prvi jest privredni aspekt, gdje dijaspora mora početi ulagati u BiH privredu, a ne davati kao što je danas uglanvom slučaj. Moramo našu ekonomiju razviti i ja vjerujem da je dijaspora ključ za razvoj BiH ekonomije. Kroz dijasporu bosanske firme mogu lakše doći do stranog tržista. U tome leži veliki potencijal za Bosnu i Hercegovinu. Ovdje je bitno da ova saradnja bude uz uzajamno poštovanje, da radnici u BiH dobivaju plate od kojih će moći živjeti. Da ne gledamo kako ćemo iskorištavati BiH za jeftinu radnu snagu, nego da dijaspora bude jedan partner bosanskoj privredi. Danas često možemo pročitati članke kako imamo uspješne Bošnjake koji imaju firme u raznim državama svijeta. Trebaju te firme početi poslovat sa bosanskim firmama. Zašto da naši privrednici u Njemačkoj kupuju robu iz Poljske kada mogu kupiti dosta kvalitetniju bosansku robu. Važnost ove veze se mora prepoznati jer ako bi dijaspora počela aktivno koristiti potencijale BiH, samim time bi se i razvio životni standard u BiH.
Ovdje ne leži odgovornost samo na dijaspori. Država BiH mora promijeniti pristup prema dijaspori, a samim tim i prema Bošnjacima koji žele da ulažu u BiH, a nažalost danas ima puno birokratskih prepreka koje koče ulaganja u BiH privredu od strane bosanske dijaspore i drugih strani ulagača.
Osim pristupa drzave prema dijaspori treba se promjenit i individualni pristup Bosanaca i Hercegovaca koji zive u Bosni prema dijaspori. Ljudi iz dijaspore su cesto odrastli u sistemima bez korupcije i nepotizma. Zato vjerujem da bi BiH drustvo trebalo pocet da daje prilike i povjerenje nasim sugradjanima iz dijaspore da aktivno ucestvuju u promjeni i poboljsavanju sistema u BiH.
Da bi se razvila ova saradnja izmedju dijaspore i BiH, moramo pocet jedni druge prvo postovat. Svi smo mi Bosanci i Hercegovci, i ne trebamo trazit mane jedni drugima. Vec trebamo gledat kako mozemo zajedno da pomognemo jedni drugima. A time cemo pomoci nasoj jednoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini.
Udruženje za razvoj saradnje domovine i dijaspore putem svoje platforme Intelektualno.com u narednom periodu će javnosti prezentirati mnogobrojne pozitivne priče iz dijaspore, a u sklopu projekta “Uspješne Sarajlije u dijaspori”. Projekat je podržan od strane Grada Sarajeva.
Intelektualno.com
