Piše: Faris Marukić
Informacijski rat je operacija koja se izvodi kako bi se stekla informacijska prednost nad protivnikom. Sastoji se od kontrole vlastitog informacionog prostora, zaštite pristupa vlastitim informacijama, pribavljanja i korištenja informacija protivnika, uništavanja njihovog informacionog sistema i remećenja protoka informacija. Informacijski rat nije nova pojava, ali sadrži inovativne elemente kao posljedicu tehnološkog razvoja, što rezultira bržim širenjem informacija.
Takozvana ruska „specijalna operacija“ u Ukrajini, je u kontekstu borbe za narativ izgubljen slučaj. Zemlja koja ima predsjednika Jevreja, muslimane na važnim političkim pozicijama nije potrebno denacificirati. Ali borba za narativ nije mrtva unutar zemlje.
Postojanje web stranica kao što je ona pod nazivom „Zanami Pravda“ – što u prijevodu znači “brana istine” govori da je fokus održati narativ živim bar unutar granica Ruske Federacije.
Od članova stranice traži od ljudi da postavljaju proruski sadržaj koji će se dijeliti na internetu kako bi “doprinijeli pobjedi Rusije”. Prema podacima sa sajta, 28.000 ljudi već je postavilo fotografije ili video zapise „patriotskog sadržaja“.
„Guranje narativa“ važna je vojna doktrina. Ona osigurava podršku javnosti za vojne aktivnosti, posebno one van zemlje. Narativi su centralni za predstavljanje identiteta, posebno kolektivnog identiteta vjerskih grupa, etničkih grupa i plemenskih elemenata. Oni pružaju osnovu za tumačenje informacija, iskustava, ponašanja i namjera drugih pojedinaca i zajednica, u ovom slučaju Ukrajinaca. Priče o historiji zajednice daju modele kako su akcije i posljedice povezane. Dakle, narativi oblikuju donošenje odluka na dva načina: daju interpretativni okvir za komplikovano i neizvjesno okruženje i nude idealizirane historijske analogije koje mogu poslužiti kao osnova za strategije.
Drugi svjetski rat je idealna historijska analogija koju ruska javnost može prihvatiti i s njom se poistovjetiti. Zato je nužno da domaća javnost s istoka nove željezne zavjese Ukrajinu poima kao bastion nacizma, koliko god to bilo neopravdano.
Tu na scenu stupaju stranice kao što je „Zanami Pravda“.
Oni koji dijele “najbolji patriotski sadržaj” na stranici sudjeluju u takmičenjima za osvajanje muzičkih i TV usluga pretplate. Najnoviji pobjednici proglašeni su u kancelariji Sveruskog narodnog fronta, političke koalicije na čelu s Vladimirom Putinom. Tako dezinformacija postaje za sudionike patriotski čin u ratu narativa.
Učitani sadržaj uključuje video zapise i slike takozvanih “antifajkova” koji bi trebalo da razotkriju „narative zapadnih medija“. To uključuje tvrdnje da su masakr u Buči, gdje su pronađena na brojna tijela civila, organizirale ukrajinske snage ili strane obavještajne službe.
Globalni rat narativa za oblikovanje percepcija je također u srži takozvanih „ratnika medijskog prostora“ – relativno novog fenomena u kontekstu međunarodne sigurnosti. Ti ratnici za tastaturom pokreću diskusije i pozivaju na komentare tako da sadržaje koji se smatraju uvredljivim ili štetnim za organizacije, država, a ponekad i pojedince zatrpaju prijateljskim stavovima i javnim iznošenjem podrške.
Suština je u tome da su pojedinci i nedržavni akteri postali, u mnogo većoj mjeri, zahvaljujući digitalnoj revoluciji i rastućoj važnosti društvenih medija, kreatori značenja i imaju sposobnost da se suprotstave i destabiliziraju institucije i misije, ali i da ih ojačaju.
Stoga, donosioci odluka u Rusiji smatraju da pacifizam, priče o stradanjima ukrajinskih civila, ali i ruskih mladića u uniformama ne smije uzeti značajan dio kolača koji se zove prostor na društvenim mrežama. Oni smatraju da nacija mora biti zagrijana za rat, a rat mora biti prezentiran kao čin pravde i morala, svojevrsna borba protiv đavola, iako to očito nije.
Poseban je problem što osobe koje šire lažne narative ujedno predstavlja i žrtve i počinioce. Ulovljeni u mrežu lažnih informacija, postaju njen integralni dio.
Možemo li se boriti?
Svakako, informacije zasnovane na činjenicama i naučnim dokazima moraju biti kamen temeljac svakog zdravog narativa kojim se obračunavamo protiv onog lažnog. Ali dobra komunikacija nije samo iznošenje činjenica. Radi se o izgradnji uvjerljivog argumenta koji se poziva i na razum i na emocije.
Zapravo, naučna istraživanja već dugo pokazuju granice racionalnog izbora u donošenju odluka. To je dodatno teže ako je prostor za javno djelovanje znatno sužen kao što je to slučaj u Ruskoj Federaciji. Neophodno je pronaći načine izolacije ruske političke, ekonomske i vojne moći, ali ne i izolacije tamošnje javnosti. Ustvari, potrebno je izrači načine da se stvarni poredak stvari učini što dostupnijim ruskom stanovništvu.
Politicki.ba
