Adnan Ćerimagić, viši analitičar Inicijative za europsku stabilnost (ESI) iz Berlina rođen je u Gračanicei . Završio je Pravni fakultet na Univerzitetu u Gracu i međunarodne odnose i diplomatiju EU na Evropskom koledžu u Brižu, Belgija. Radio je na Univerzitetu u Gracu, u Sekretarijatu vanjskopolitičkog odbora Evropskog parlamenta, Misiji BiH pri EU u Briselu i Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Već devet godina analitičar je u think tanku Inicijativa za evropsku stabilnosti (ESI) gdje od 2017. radi u Berlinu. Inače je i član savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta za mir iz Beča i Beogradskog centar za sigurnosnu politiku. Za Intelektualno.com govori o aktuelnim temama s fokusom na Bosnu i Hercegovinu.
Razgovarao: Semir Krnjić
Bosna i Hercegovina je dobila kandidatski status za članstvo u EU. Koliko to znači za Bosnu i Hercegovinu?
EU i njene zemlje članice ovom simboličnom odlukom poslale su poruku da BiH nije u potpunosti zaboravljena, ali i da postoji želja da se prekine dosadašnja politika sjedenja i čekanja čuda u BiH, koja je u odnose na politiku EU prema našim susjedima bila duboko cinična, nepravedna i krajnje neproduktivna. Odluka je direktna posljedica ruske invazije na Ukrajinu i odluke da se Ukrajini, Moldaviji i Gruziji ponudi perspektiva članstva u EU.
U praktičnom smislu za BiH nema nikakvih promjena. Građani BiH neće lakše putovati i zapošljavati se u EU, naša roba i usluge neće stizati na tržište EU slobodnije i nema novih fondova EU kojim će BiH imati pristup.
Da li je moguće ostvarenja ciljeva i očekivanja Njemačke, da vlast ispuni sve uvjete za početak pregovore?
Dobro je što su zvaničnici EU odmah krenuli govoriti o otvaranju pregovora o članstvu u EU kao narednom cilju za BiH. Ususret odluci o kandidatskom statusu bilo je dosta neproduktivnog, nemaštovitog i pogrešnog razgovora o potrebi da se BiH nastavi tretirati nepravedno, i da joj se kao naredni korak postavi nekakvo ispunjavanje post-kandidatskih uslova.
Otvaranje pregovora o članstvu kao cilj je u prošlosti vrlo često djelovao kao katalizator reformi i politički teških odluka. Da bi otvorila pregovore, Srbija je tako nakon 2012. godine bila spremna napraviti nekoliko važnih koraka u integraciji srpske zajednice u kosovske institucije. Albanija je nakon 2014. godine u potpunosti preokrenula pravosudni sistem. Sjeverna Makedonija je nakon 2017. godine odlučno krenula u razmontiranje zarobljene države, promijenila ime, unaprijedila prava albanske manjine i odnose sa susjednom Grčkom.
Vjerujem da bi i BiH bila spremna na za nju jednako teške reforme da joj je taj cilj postavljen kada i drugim zemljama u regionu. U međuvremenu, međutim, sve te zemlje koje su uradile jako, jako puno još uvijek se nalaze daleko od članstva u EU. A neke, kao Crna Gora, čine se danas od tog cilja dalje nego ikada.
Kako onda EU može kazati političarima u BiH da vrijedi raditi vrlo teške reforme iz 14 prioriteta da bi se našle u situaciji u kojoj se nalaze Sjeverna Makedonija i Albanija? Zbog toga se ključevi za promjenu dinamike u BiH nalaze u tome da EU našoj zemlji ponudi značajnu političku, tehničku i financijsku podršku u ostvarenju cilja otvaranja pregovora. Ali i da paralelno radi na oživljavanju politike pridruživanja EU u zemljama koje se reformišu, kao što su u ovom trenutku Sjeverna Makedonija i Albanija.
Da li u narednom periodu možemo očekivati ulazak BiH u NATO? Koji su glavni faktori da zemlje članice NATO-a dopuste učlanjenje Bosne i Hercegovine?
Moj utisak je da NATO još uvijek želi BiH kao članicu. Za tako nešto postoje i dobri temelji. Imamo Oružane snage, Zakon o odbrani, strateške i reformske dokumente. Međutim, ne vjerujem da će se to dogoditi u narednih par godina. A da bi se taj cilj ikada ostvario, mislim da moramo raditi u tri pravca.
Prvi je da provedemo reforme odnosno da moderniziramo i sa NATO standardima u potpunosti uskladimo naš odbrambeni, sigurnosni i obavještajni sektor. To mi sami, nažalost, ne možemo i tu možemo i moramo dobiti podršku partnera u NATO-u.
Drugi pravac je zagovaranje u javnosti u BiH (i regiji) da je članstvo naše zemlje u NATO-u u interesu stabilnosti, sigurnosti i razvoja svih u BiH, uključujući i Republike Srpske, ali i u regiji, uključujući i Srbije. S obzirom na trenutnu situaciju u svijetu, Evropi i regiji, vjerujem da se otvara mali prozor mogućnosti za razvoj jednog takvog razmišljanja. Ali je potrebno to raditi pažljivo i uz uvažavanje i uključivanje različitih interesa.
Treći pravac je rad sa ključnim saveznicima u okviru NATO-a kako bi se dobila tehnička i financijska podrška za modernizaciju BiH, ali i politička podrška za ideju da bi BiH u NATO-u pomogla stabilizaciji i sigurnosti regiona, te ojačala NATO.
Kada pogledamo trenutno političku situaciju, stranka sa najviše osvojenih glasova ide u opozicija, Osmorka u vlast. Kako to komentirisete?
Ne vidim ništa neobično ili nedemokratsko u tome da bilo koja bosanskohercegovačka stranka ne bude dio vlasti ako je bez nje moguće izabrati vladu. Ukoliko pogledate rezultate izbora za 13 bh. parlamenata i dom naroda u Federaciji, primijetit ćete da u samo dva mala kantonalna parlamenta jedna stranka ima potrebnu većinu da sama izabere vladu. U svim ostalim potrebne su koalicije dvije, tri a vrlo često i pet ili više stranaka. Koje stranke će sastaviti te većine ovisi od njihove sposobnosti da gradi koalicije. Čini se kako je iz različitih razloga i u mnogim parlamentima SDA ovaj put izgubila tu sposobnost.
Na državnom nivou vlast bez SDA, jedine stranke koja ima poslanike iz oba bh. entiteta, čini se gotovo izvjesnom. Kada je u pitanju izbor vlade Federacije BiH stvari su neizvjesne i vidim tri opcije.
Prva opcija je da iz bošnjačkog kluba u Domu naroda, pored kandidata za potpredsjednika Federacije BiH iz SDA, dobijemo i kandidata iz Osmorke. Iako za takvo nešto zvanično nema dovoljno potpisa jedan takav zaokret ne bi bio iznenađujući. Bh. politika je poznata po čestim promjenama mišljenja i političkih dresova. U tom slučaju, vjerujem da bi kandidat iz Osmorke onda bio i izabran za potpredsjednika i da bi onda i Vlada FBiH bila bez SDA.
Druga opcija je da SDA ima jedinog kandidata koji bi onda bio i izabran za potpredsjednika. U tom slučaju taj potpredsjednik može se saglasiti sa izborom nove Vlade FBiH bez SDA ili učiniti SDA nužnim koalicionim partnerom u novoj Vladi FBiH.
Iako se mnogi nadaju intervenciji Visokog predstavnika kojom bi se otvorio neki put ka izboru Vlade Federacije bez SDA, u ovom trenutku meni se to čini nerealnom opcijom. Takvom intervencijom bi se poništila logika iza intervencije od 2. oktobra. Njen cilj je bio da svaka stranka koja želi biti dio vlasti i ima podršku 12 ili više delegata u bošnjačkom, hrvatskom ili srpskom klubu Doma naroda Federacije BiH, onda i mora biti dio nove Vlade Federacije.
Treća opcija je da ne dođe do izbora predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH i/ili nove vlade, i da se kao i nakon izbora 2018. godine pronađe neki okvir za nastavak rada stare vlasti i novog parlamenta.
Situaciju na Kosovu ne miruje, kako će se to odraziti na ostale zemlje Zapadnog Balkana?
Situacija u Kosovu je direktni rezultat zastoja i sloma politike proširenja EU. Dok su vlasti u Srbiji i Kosovu vjerovale u budućnost svojih zemalja u EU, vidjeli smo i napredak u normalizaciji odnosa a obnavljanje sukoba se čak činilo i nezamislivim.
Da bi dobila kandidatski status i otvorila pregovore o članstvu u EU, Srbija je normalizirala svoje odnose sa Kosovom, kroz naprimjer, uključivanje Kosova u regionalne organizacije, ali i pristala na integraciju srpske zajednice u institucije države Kosovo, od izbornog procesa i javne uprave do policije i pravosuđa.
Dešavanja na sjeveru Kosova i nemogućnost EU da značajnije utiče na događaje, dovela su u zadnjih nekoliko mjeseci do kolapsa Briselskog sporazuma i svega što je EU postigla u jedanaest godina dijaloga. Rezultat toga je da oružani sukob u tom dijelu Balkana više nije nezamisliv. Čak štaviše, pucnjave, detonacije i razmještanje oružanih snaga dio su svakodnevnice.
EU mora što prije reagovati i stvoriti uslove za vraćanje svoje vjerodostojnosti i uticaja u Srbiji i Kosovu, ali u regionu, i to prije svega kroz oživljavanje procesa proširenja i nuđenjem konkretnije ponude regionu. Samo tako današnja svakodnevnica na sjeveru Kosova neće dodatno eskalirati i onda se proširiti na ostatak regiona, gdje bi mnogi koji su nezadovoljni statusom kvo mogli okušati svoju sreću i donijeti svima u regionu još jednu veliku nesreću.
