Bosanskohercegovačka javnost malo je upoznata sa djelovanjem bošnjačkih emigranata nakon završetka Drugog svjetskog rata. Naime, politički emigranti značajno su utjecali na nacionalno buđenje Bošnjaka u emigraciji, ali i domovini, o čemu se skoro nikako ne govori u našoj javnosti.
Magistar Admir Lisica, historičar i publicista aktivno se bavi izučavanjem bošnjačke političke emigracije, ali i dijaspore. Autor je knjige Priče iz dijaspore domovinskih zemalja i velikog broja članaka koji se bave izazovima i perspektivama bošnjačke emigracije.
Povod za razgovor su godišnjice rođenja i smrti Adila Zulfikarpašića, Teufika Velagića i Bećira Tanovića, istaknutih bošnjačkih političkih emigranata o kojima se izuzetno malo govori u bosanskohercegovačkoj javnosti.
Preporodinfo: U proteklom periodu smo obilježili nekoliko godišnjica rođenja i smrti bošnjačkih intelektualaca u emigraciji. Šta im je zajedničko?
Zanimljiva koincidencija je da su neki od najistaknutijih bošnjačkih intelektualaca koji su djelovali u emigraciji rođeni ili preselili na bolji svijet baš u ovom zimskom periodu. Prije svih Adil Zulfikarpašić, Bećir Tanović i Teufik Velagić.
Ove istaknute intelektualce prvenstveno veže to što su međusobno sarađivali dugo godina, ali i i razlozi zbog kojih su ustvari živjeli i djelovali u emigraciji. Poznato je da su njih trojica bili tzv. „politički emigranti“ jer su tadašnju Jugoslaviju napustili zbog neslaganja sa tadašnjim režimom.
Adil Zulfikarpašić i Bećir Tanović, bili su učesnici antifašističkog pokreta, a kasnije su pali u nemilost vlasti pa su zbog toga emigrirali. Velagić je kao i Tanović bio član Mladih muslimana, što svakako nije bila poželjna referenca u vrijeme komunizma.
Ipak, najveća poveznica među ovim bošnjačkim intelektualcima je njihovo političko i društveno zalaganje za afirmaciju bošnjačke nacije, što se može najbolje vidjeti kroz časopis „Bosanski pogledi“ u kojem su kontinuirano objavljivali svoje stavove o položaju bošnjačkog naroda u Jugoslaviji i emigraciji.
Preporodinfo: Na koji način su bošnjački inteketualci u emigraciji promovisali maticu Bosnu i Hercegovinu, kako su se borili za njen napredak, ali i za jačanje nacionalnog osjećaja kod Bošnjaka?
Definitivno iz ove perspektive možemo sa pravom zaključiti da je bošnjačka emigracija imala snažan utjecaj na buduće procese koji će se odvijati u domovini Bosni i Hercegovini. Prije svega u pogledu reafirmiranja historijskog nacionalog imena Bošnjak, ali i u pomaganju demokratske borbe za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Kada je riječ o promoviranju domovine, imamo različite načine kako su to činili.
Naprimjer, Smail Balić, od čijeg se rođenja ove godine navršava 100 godina kroz svoje kulturno stvaralaštvo predočio je evropskoj javnosti kulturu Bošnjaka i život bosanskih muslimana. To je vidljivo u njegovim mnogobrojnim tekstovima koje je objavljivao na njemačkom jeziku, ali i u knjigama „Kultura Bošnjaka“ i „Zaboravljeni islam“. S druge strane, Adil Zulfikarpašić je pokretanjem već spomenutog lista „Bosanski pogledi“ nastojao skrenuti pažnju na izazove koji su pred bošnjačkim narodom u Bosni, Sandžaku i emigraciji.
Bećir Tanović je u Sjedinjenim Američkim Državama također djelovao na sličan način, osnovao je sa grupom Bošnjaka udruženje „Prijatelji Bosanskih pogleda“ koje se zalagalo za jačanje bošnjačkog nacionalnog identiteta. Slično su djelovali Serdarević, Velagić i mnogi drugi.
Preporodinfo: U koje zemlje su najčešće išli bošnjački politički emigranti i kada počinju njihovi odlasci?
Većinom bošnjački emigranti napuštaju Jugoslaviju nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945. godine, ili u prvim godinama nakon njegovog završetka. Razlozi za napuštanje tadašnje države bili su zbog neslaganja sa tadašnjim političkim režimom i represivnim metodama koje su provodili nad neistomišljenicima.
Važno je napomenuti da su naši emigranti u velikoj mjeri bili učenici antifašističkog pokreta, ali da ta činjenica nije previše utjecala na pritiske koji su na njih vršeni, najčešće zbog njihovih vjerskih uvjerenja. Značajan broj Bošnjaka odselio se u Austriju, iz jednostavnog razloga, jer je to bila najbliža „slobodna“ država, kako su je često nazivali emigranti.
Preporodinfo: Koje su to poruke koje možemo uzeti iz njihovog života i djela za sadašnjost?
Emigranti su bili uporni i nepokolebljivi, za ideju zvanu Bosna i nacionalno ime Bošnjak nisu žalili svoj imetak, vrijeme, a često su zbog njihove privrženosti onome u šta su vjerovali, ispaštale i njihove porodice.
Ovdje ću navesti veliki projekat rahmetli Adila Zulfikarpašića, koji 1988. godine iz želje da uvakufi sve što je ikada napisano o Bosni i Bošnjacima u Cirihu osniva „Bošnjački institut“ koji je posjedovao izuzetno vrijedan bibliotečki fond. Ideja koju je tada predočio saradnicima i javnosti bila je da „Cirh želi prebaciti u Sarajevu kad – tad“. Iako je ovo svima bilo nezamislivo i spadalo je u domenu naučne fantastike jednog entuzijaste, nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu ona je sprovedena u djelo. Iz života bošnjačkih političkih emigranata crpimo upornost, nepokolebljivost, čvrst stav i uvjerenje. Ove osobine su ih pratile tokom njihovog djelovanja, a svakako su poželjne u svakom vremenu i području djelovanja.
Preporodinfo: U kojoj mjeri bosanskohercegovačka javnost čuva uspomenu na emigrante koji su ostavili dubok drag u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj historiji?
Nažalost, izuzetno malo. U medijima možemo naći veoma malo podataka o političkom i društvenom djelovanju bošnjačke emigracije. Koliko su zapostavljenji, govori i podatak da se od nekih značajnih Bošnjaka u emigraciji ne mogu pronaći čak ni fotografije, ili osnovni biografski podaci. Također i obrazovni sistem je zakazao u tom pogledu, jer se veoma malo pažnje posvetilo afirmiranju zaslužnih pojedinaca u emigraciji.
Mladi u osnovnim i srednjim školama dobijaju dosta više podataka o nekim historijskim ličnostima iz srpske i hrvatske historije, dok se o doprinosu bošnjačkih emigranata gotovo i ne spominje. Iskreno se nadam da će u narednom periodu porasti svijest o njihovom značaju u bosanskohercegovačkoj javnosti.
Preporodinfo: Koja je razlika između iseljenika iz Bosne i Hercegovine koji posljednjih nekoliko godina napuštaju domovinu i bošnjačkih emigranata o kojima govorimo?
Prije svega u razlozima napuštanja domovine. Emigranti koji su tema našeg razgovora napustili su Bosnu i Hercegovinu zbog političkih pritisaka i represivnog sistema, dok danas, najčešće mladi, odlaze kao ekonomski migranti. Također, razlika je i u broju odlazaka jer u posljednjih nekoliko godina imamo nagli porast iseljavanja iz Bosne i Hercegovine.
Zajedničko im je nezadovoljstvo trenutnom situacijom, što je činjenica. Migracije su proces koji čovječanstvo prati od njegovog početka pa sve do danas, tako da na tu pojavu moramo gledati na taj način. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, nadam se da će se iseljavanja u narednim godinama smanjiti, što će svakako uvjetovati ekonomska i sigurnosna situacija u državi.
