O potencijalu dijaspore, posebno mlađe generacije koja je izuzetno obrazovana i politički aktivna u zemljama u kojima žive, zatim o ekonomskom aspektu i ulaganju dijaspore, ali i značaju lobiranja u kontekstu očuvanja istine o Bosni i Hercegovini u diplomatskim krugovima i samom danu bošnjačke dijapsore u nastavku emisije razgovaramo s magistrom historije, autorom dvije knjige o bošnjačkoj i bh. dijaspori te predsjednikom Udruženja za razvoj saradnje domovine i dijaspore Admirom Lisicom koji se na početku osvrnuo na jučerašnji dan, Dan bošnjačke dijaspore.
- Inače, prije pandemije Dan bošnjačke dijaspore se najčešće obilježavao različitim aktivnostima, podjednako u domovini i dijaspori. Najviše je tom danu posvećena naša Islamska zajednica koja je ustvari svojim ustavom definirala ovaj dan kao Dan bošnjačke dijaspore i različitim kulturnim i vjerskim programom bi se obilježavalo. Međutim, trenutno smo u ovom „koronarnom“ periodu tako da su te aktivnosti većinom svedene na zoom panel, diskusije i slično, tako i Udruženje za razvoj saradnje domovine i dijaspore obilježilo ovaj dan, organizirajući jedan takav meeting sa našim uvaženim članovima u dijaspori. Na taj način smo željeli da potaknemo našu bosanskohercegovačku javost o važnosti ovog dana i važnosti općenito dijaspore kojoj se nažalost veoma malo posvećuje pažnja – kazao je Lisica.
- Kao što znate veliki broj naših ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine živi izvan granica domovine. Ta neka „migrantska bh. priča“ kreće 1878. godine nakon Berlinskog kongresa kada veliki broj Bošnjaka napušta BiH, prvo odlaze u susjjedni Sandžak, dok u većini slučajeva svoja staništa su pronašla u Turskoj. Također, odlazili su i u SAD, a kasnije tokom 20. stoljeća i širom Evrope. Znamo šta su donijele ratne godine od 1992. do 1996., veliki broj naših sugrađana je moralo da pronađe nove domove, tako da trenutno imamo značajan broj naših iseljenika širom Evrope i zbog toga je ustvari potreban barem jedan dan kada govorimo o dijaspori, mada dijaspora zaslužuje dosta više – istakao je.
Lisica naglašava da zahvaljujući Islamskoj zajednici, dugi niz godina se obilježava Dan bošnjačke dijaspore.
- Džemati širom Evrope i svijeta u potpunosti su posvećeni tom danu. Oni su glavni pokretači svih aktivnosti vezanih za obilježavanje ovog dana. Smatram da izuzev Islamske zajednice, trebalo bi nekako da institucionalno riješimo to pitanje dijaspore i da izvan okvira Islamske zajednice obilježavamo taj dan. Zbog toga smo i mi kroz nevladin sektor potencirali taj dan i organizirali smo neke aktivnosti u kontekstu toga.
Lisica ističe da u Bosni i Hercegovini velika većina javnosti uopće ne zna da postoji poseban dan koji je posvećen dijaspori i koji se obilježava u čast našoj dijaspori.
- U dijaspori je situacija dosta bolja, oni znaju da postoji ovaj datum, međutim, ne u dovoljnoj mjeri. Nemamo poseban odnos koji je izgrađen prema ovom danu da bi se obilježavao na nekom većem nivou. Ovaj dan je prošao skoro nezapažen u našim medijima i to moramo mijenjati u godinama koje dolaze. Nadam se da ćemo kako vrijeme bude odmicalo ovom danu biti sve više posvećeniji i da ćemo kada prođe pandemija sve više aktivnosti organizirati u čast tom danu.
On smatra da je bošnjačka dijaspora jako važna u očuvanju bošnjačkog identiteta.
– Vratimo li se u historiju moramo spomenuti ulogu i bošnjačkih emigranata, intelektualaca koji su živjeli u dijaspori, posebno ove generacije iseljenika, političkih disidenata, a među njima su svakako Adil-beg Zulfikarpašić, Teufik Velagić, Bećir Tanović, Nedžib Šaćirbegović koji je na Bolji svijet preselio prije mjesec dana, te ostali intelektualci koji su u velikoj mjeri radili na reafirmiranju nacionalnog imena Bošnjak. Kroz list “Bosanski pogledi” se dosta govorilo o nacionalnom identitetu Bošnjaka šezdesetih godina prošlog stoljeća kada u istom trenutku u BiH, odnosno u tadašnjoj Jugoslaviji, tada su se Bošnjaci izjašnjavali kao Muslimani. Oni su kontinuirano svojim proglasima, različitim aktivnostima poticali podjednako ljude u dijaspori i domovini, da se izjasne kao Bošnjaci, znamo početkom devedesetih godina, dolaskom demokratskih promjena, znamo koliko su ustvari Bošnjaci iz dijaspore pomogli političkom organiziranju Bošnjaka da bi kasnije tokom agresije, veliki broj njih i lobiralo za istinu u Bosni, a znamo koliko je i predsjednik rahmetli Alija Izetbegović vjerovao ljudima iz dijaspore, jer je za trećeg ministra vanjskih poslova postavio čovjeka iz dijaspore, Muhameda Šaćirbegovića – kazao je, između ostalog, Admir Lisica, predsjednik Udruženja za razvoj saradnje domovine i dijaspore.
Video pogledajte OVDJE.
(Ismar Imamović)
Izvor: Hayat
