Kaže ona narodna “kad ti je sve potaman stavi jedan kamenčić u cipelu neka žulja, stalno”. Nama iz dijaspore taj kamenčić nije potreban jer je naš kamen koji žulja opštinska/općinska administracija sa kojom deveramo evo haman 30 godina. Deveramo, trpimo, ne reagujemo, a sve u nadi da će biti bolje a ono nikako da krene onako kako bi trebalo. Nije malo onih koji svoje 4 sedmice godišnjeg odmora provedu u domovini u rovovskoj borbi sa BH administracijom, onim sitnim službenicima iza šaltera. Teška je to borba i kada pomislite da ste konačno izašli kao pobjednik utvrdite (ali kasno) da ste debelo poraženi. Kao što se zna bh. dijaspora svoj godišnji odmor iskoristi i za vadjenje potrebnih dokumenata tipa lična karta, uvjerenje o državljanstvu, rodni list, prenosi imovine, odjave i prijave sa adresa, prijave za izbore.
Ne radi se ovdje o želji da se kritikuju postojeći zakoni u BiH niti želji da se kritikuje vlast bez obzira ko je obnaša i gdje. Sve je to jako slično u Bihaću, Sarajevu, Kladnju, Trebinju, Grudama, Banja Luci, Mostaru itd. Kritika ide na račun tih malih traljavih i neodgovornih službenika koji nastoje da što je prije moguće svaki predmet trse iz svojih ruku. Njihove greške su obično male, teško uočljive ali ipak toliko velike da ljudi iz dijaspore jednostavno dodju u situaciju da nemaju riješenje. Ne dovode ti službenici u nezgodnu situaciju samo dijasporu nego i svoje kolege službenike u ambasadama i konzulatima BiH širom svijeta. Zbog jednog pogrešno napisanog slova ili broja upadamo u problem koji nas košta mnogo. Košta nas izgubljenog vremena, živaca ali i novca. Nisu rijetke jako mučne situacije u bh. predstavništvima gdje se kola slome na potpuno nevinim službenicima ambasada koji neće (i ne smiju) da prihvate greške opštinskih organa koji su u nekom dokumentu napisali npr.
Bećirović umjesto Bećirević ili grešku napravljenu u datumu rođenja pa neko bude desetak godina mladji ili stariji. Negdje se izostavi mjesto rođenja, a upiše se dio grada pa ispada da je neko rođen u naselju Vollsmose dok je ime grada (Odense) izostavljeno. To je isto kada bi neko upisao u LK da vam je mjesto rodjenja Buća Potok a ne Sarajevo. Greške su vrlo česte a dokumenti sa takvim greškama nisu validni pa onda imate situaciju da ne možete dobiti novi pasoš jer greške se moraju ispraviti. Tada nastaju problemi. Logično, dijaspora ne živi u BiH a greške ispravlja onaj ko je grešku napravio. Kako iz Toronta, Berlina, Osla, Hamburga, ispraviti grešku koja je nastala npr. u opštini Prijedor? Jako teško. Mnogi misle da je to moguće u Ambasadi BiH što naravno nije tačno. Zbog ovakvih grešaka morate otići lično u ambasadu i napraviti punomoć na nekoga u BiH koji će to za vas uraditi. To što je vrlo često prva ambasada udaljena nekoliko stotina kilometara (ovisno o državi) nikome ne predstavlja problem osim onom koji želi tudju grešku ispraviti. Plati se pravljenje punomoći, transport do ambasade i nazad, plati se poštarina za slanje punomoći kao što se mora platiti poštarina za dokumente koje će vam poslati opunomoćenik ako uspije da grešku ispravi. Ambasade ne rade vikendom pa morate odustati od odlaska na posao što znači bespotrebno trošenje evt. slobodnih dana ili gubljenje dnevnice. Hajde da i te troškove zanemarimo ali kako zanemariti odgodu planiranog putovanja ili nemogućnost upisa na magistarski. Univerziteti traže kopiju važećeg pasoša zemlje iz koje dolazite i za predaju te dokumentacije postoje rokovi. Kako predati kopiju pasoša koji ambasada ne može da izda zbog greške nastale na nekom od BH šaltera?
Onaj koji radi pravi i greške i to je opšte poznato, ali ako se od 10 predmeta na 5 utvrde greške onda je to problem koji se mora shvatiti ozbiljno. Greške koje napravi administracija mogu se ispraviti i elektronskim putem ali i za tako nešto morate podnijeti molbu u ambasadi s tim da taj proces ispravke traje nekoliko sedmica pa se od toga uglavnom odustaje. Piscu ovog teksta opštinska administracija opštine centar Sarajevo ”svojevoljno” je izmijenila prezime pa sam umjesto Graca postao Graco što me dovelo u situaciju da nisam mogao zamjeniti isteklu LK novom. Sav teret ispravke njihove greške pao je na mene, pa sam morao podnijeti zahtjev za promjenu prezimena koje nikad nisam ni promjenio?! Umjesto da svoj godišnji provedem sa porodicom u obilasku muzeja i izletišta ja sam danima kružio na relaciji opština Centar (gdje sam rodjen) optina Novi Grad (gdje sam prijavljen) a sve u cilju ”promjene” prezimena koje mi je neko od traljavih službenika opštine Centar promjenio. Iskreno se nadam da će se u skoroj budućnosti stanje u ovoj oblasti konacno dovesti u red i da će za evt. greške odgovornost i obavezu ispravke istih snositi upravo oni koji su greške i napravili. Tako je i u zemljama iz kojih dolazimo. Nije logično da klijent ispravlja tudje greške.
Nije više ovo mali kamencić u cipeli koji žulja, ovo je postao poveliki kamen koji nam svako malo bh. administracija ubaci u cipelu. Danas meni, sutra kćerki ili supruzi. Valjda misle da nemamo šta drugo raditi kada smo u BiH nego trčkarati od opštine do opštine, od matičnog ureda do CIPS-a ili obratno. Malo više profesionalnosti ne bi bilo na odmet, ako ne radi nas iz dijaspore onda barem radi vaših kolega, službenika bh. ambasada i konzulata na koje se obično baca drvlje i kamenje a oni nit luk jeli nit luk mirisali. Evo za početak predlažem da se barem uprosti (pojednostavi) i ubrza proces elektronske ispravke nastalih grešaka koje se rade preko mreže naših DKP predstavništava. Uz samo malo dobre volje mogu se izbjeći ove jako mučne situacije po našim ambasadama i konzulatima. Nisu potrebna nikakva ulaganja sredstava, ovo je jednostavno pitanje volje.
Za Intelektualno.com piše: Mensur Graca
