Adis Hasaković je stručnjak za političku komunikaciju. Vlasnik je Media Content Managementa (MCM), agencije za strateško komuniciranje i PR, edukaciju i kreiranje medijskih sadržaja. Dugogodišnji je novinar i medijski menadžer. Također, napisao je knjigu “PRavo na uspjeh – 63 praktična primjera i upute kako do Vašeg PR cilja” o tome kako se kreiraju, provjeravaju, provode, i kontroliraju PR strategije. Povod razgovora za portal intelektualno.com je novonastala situacija oko korona virusa, prilika za oživljavanje domaće proizvodnje, kao i o medijskom izvještavanju i javnim nastupima bh. političara.
Razgovarao: Mirza Malović
Da li je novonastala situacija oko korona virusa idealna prilika da se građanima Bosne i Hercegovine povrati svijest o kupovini domaćih proizvoda i da li bi domaći proizvođači kapacitetom bili spremni na to?
– Izgleda da se morala desiti situacija u kojoj nije bilo moguće ništa drugo kupiti nego domaće da građani masovno i u potpunosti shvate značaj domaće proizvodnje i poruke “kupujmo domaće”. Kada su granice odjednom postale neprohodne, a tokovi snabdijevanja otežani, police su na kratko ostale dobrim dijelom prazne jer su prije toga bile popunjene u najvećem dijelu uvoznim proizvodima. Domaći proizvođači su vrlo brzo reagovali i stavili sve svoje kapacitete u puni pogon. Desetak dana imali smo neku vrstu “panične” kupovine. Međutim, situacija na tržištu je sada normalizovana. To ne bi bilo moguće da domaći proizvođači nisu od ranije imali kvalitetan asortiman i kapacitete koji mogu zadovoljiti potrebe stanovništva. Dakle, odgovor je da, ovo je idealna prilika da se potrošači i proizvođači konačno nađu na istoj strani i podrže bez kalkulisanja jedni druge, na obostranu dobro i na korist države, radnih mjesta, plaća, penzija, zdravstva, školstva i svega što spada u javno dobro.
Koliko medijska kampanja može tome doprinijeti?
– Mediji su u ovom slučaju od presudnog značaja. Sve ostale kockice su se posložile. Čak su i vlasti konačno progovorile da svi trebamo kupovati domaće. Sada kada su uvozni lobiji u defanzivi, prilika je više nego povoljna da se napravi preokret. Nije baš normalno da nam 1 milion hektara zemljišta ostane svake godine neobrađeno, ili da uvozimo sve i svašta dok nam ljudi masovno napuštaju zemlju. Ekonomski patriotizam je u vanrednim okolnostima jedino rješenje kako sačuvati resurse, preživjeti, dobiti snagu i uspraviti se. Situacija je, što se tiče ideje “proizvodimo i kupujmo domaće”, nikada povoljnija.
Novonastala situacija oko korona virusa doprinijela je tome da su ljudi više nego ikad izloženi statistikama i senzacionalističkim medijskim natpisima. Kako vi ocjenjujete rad i izvještavanje medija u Bosni i Hercegovini vezano za korona virus?
– Ima tu svega. Ozbiljni mediji profesionalno izvještavaju. Mada se i tu primjećuje neka vrsta koketiranja sa senzacijalizmom. Izloženi smo agresivnom informisanju na način da se sasvim normalne stvari neprirodno i prenapuhano komuniciraju. Voditeljice izgledaju strašno nasekirane dok prezentiraju vijesti, reporteri se javljaju sa ulica kao da im je to posljednji zadatak u životu. To jednostavno nije istina i nije realno. Samo da svu svoju pamet i snagu iskoristimo protiv govora mržnje i lažnih vijesti imali bi šta raditi mjesecima. Ne treba nam još i lažna zabrinutost samo da bi istakli vlastiti ego u svemu. Treba spustit malo loptu, nije kraj svijeta.
Veliki broj političara i članova kriznih štabova zadnjih dana se učestalo obraćaju javnosti putem medija. Kako komentarišete njihove javne nastupe i da li oni doprinose smirivanju situacije među stanovništvom?
– Postoji jedan fenomen koji je izgleda najviše izražen na Balkanu – prevelik broj političara nije shvatio poruku. Peviše njih javni prostor koristi za politikantstvo i ubiranje političkih poena. I pozicija i opozicija su po mom mišljenju propustili šansu da djeluju racionalno i da se ujedine u borbi protiv pandemije i njenih posljedica. Vezano za krizno komuniciranje, prije svega nedostaje integrisana komunikacija na nivou države. Dalje, moj dojam je da naši krizni štabovi u globalu vjerovatno rade više i bolje, samo mi to ne znamo. Njihova komunikacija je na prilično niskom nivou. To nije ništa novo, ali u kriznim situacijama dolazi više do izražaja. Javni nastupi na pressicama i nastupi na tv-u im nisu jača strana, neki su čak vrlo loši, pa to sve skupa izgleda još gore, a samo rijetki umiju iznijeti taj dio zadatka u komunikaciji. Mi zapravo nemamo pravu sliku onoga šta se sve poduzima. Mislim da smo uskraćeni za pravu informaciju. Prije desetak dana sam putem društvenih mreža savjetovao da više koriste pisanu formu. Mislim da bi bilo korisnije da šalju kratka i fokusirana saopćenja za javnost ili da se rade pisane forme intervjua. Tada bi i nama i njima bilo lakše da razumijemo šta se dešava. Jer to je sada najvažnije – razumjeti.
Intelektualno.com
