U političkom smislu Prvi svjetski rat je bio veoma turbulentan period za Bošnjake. Od atentata u Sarajevu pa sve do osnivanja prve Jugoslavije, Bošnjaci su svoju zvaničnu politiku prilagođavali novonastalim uvijetima, prateći razvoj na međunarodnoj političkoj sceni. U prvim godinama rata, tadašnji bošnjački političari predvođeni Šerifom Arnautovićem podržavali su autonomiju Bosne i Hercegovine u okviru Austro-Ugarske. Za razliku od početka rata, tokom 1917. i 1918. godine dolazi do naglog zaokreta u bošnjačkoj politici koja je sasvim sigurno bila uvjetovana sve izvjesnim porazom Austro-Ugarske, koja je na frontu doživjela niz neuspjeha.
Ideja o zajedničkom djelovanju
Naime, u ovom periodu „mlađa bošnjačka politička struja“ (tada muslimanska) bila je predvođena Mehmedom Spahom i Halidom Hrasnicom, koji su se otvoreno zalagali za pristupanje Bosne i Hercegovine novoj zajedničkoj državi. U konačnici stavovi i mišljenja ove političke struje bili su prihvaćeni, pa je državno-pravni status Bosne i Hercegovine konačno dobio svoje trenutno rješenje. Potrebno je istaći da u ovom periodu Bošnjaci imaju dva lista oko kojih se okupljaju, a to su Vrijeme i Jednakost. Prema pisanju Atifa Purivatre u djelu Formiranje Jugoslavenske muslimanske organizacije i njen razvoj do prevazilaženja krize početkom 1922. godine u ovim listovima se moglo pročitati o raznim nepravdama koje su tokom i nakon završetka Prvog svjetskog rata nanesene bošnjačkom stanovništvu što je doprinijelo razvoju ideje o zajedničkom djelovanju grupa okupljenih oko ova dva navedena lista. Različiti stavovi u smjeru djelovanja bošnjačke politike, otežavali su pregovore ove dvije struje, pa je bilo sve izvjesnije da do dogovora ipak neće doći. Ovakvu situaciju shvatao je i veoma cijenjeni Ibrahim ef. Maglajlić, na čiju inicijativu je održano niz zajedničkih sastanak svih suprotstavljenih bošnjačkih političkih grupa koje su se trebale ujediniti u novu zajedničku političku opciju. Uprkos naporima koje je ulagao utjecajni Maglajlić, pregovori sa opcijom okupljenom oko lista Jednakost nišu išli u željenom smjeru. Naime, njeni članovi su pali pod utjecaj Svetozara Pribićevića, za čiju su političku stranku smatrali da je prihvatljivija i bolja za bosanske muslimane. Ovakav epilog niza sastanaka i pregovora koji nisu dali željeni rezultat nisu pokolebale Ibrahima ef. Maglajlića koji je sebi dao za cilj da što je više moguće približi stavove onih Bošnjaka koji žele međusobno sarađivati. Prema pisanju lista Pravda upornost Maglajlića urodila je plodom tokom historijskog sastanka koji je održan 16. februra 1919. godine. Na ovom sastanku donesena je odluka da će većina istaknutih bošnjačkih
političara pristati na provođenje ideje o osnivanju nove zajedničke političke stranke, koja će imati za cilj okupljanje i ujedinjenje svih Bošnjaka. Usaglašavanjem stavova sa onim političarima koji su to željeli došlo se do ideje da će se nova bošnjačka politička stranka zvati Jugoslovenska muslimanska organizacija. Za prvog predsjednika JMO-a izabran je Ibrahim ef. Maglajlić, a neki od prvobitnih članova bili su: Sakib ef. Korkut, Edhem Mulabdić, Šemsudin ef. Sarajlić, Halid-beg Hrasnica. Ono što je veoma važno naglasiti je da Mehmed Spaho nije bio član „prve postave“ Jugoslovenske muslimanske organizacije, iako je u vremenu koje je uslijedilo postao njen glavni ideolog i neprikosnoveni vođa.
Kontinuirano političko djelovanje Bošnjaka
U prvim godinama od formiranja Jugoslovenska muslimanska organizacija je kao prioritet odredila zaštitu Bošnjaka i njihove imovine, koja je u velikoj mjeri bila uzurpirana. Sa jasno definisanim programom i određenim prioritetima, Jugoslovenska muslimanska organizacija izašla je na izbore, na kojima je ostvarila odlične rezultate. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, raspisanim u novembru 1920. godine, u Bosni i Hercegovini ova stranka osvojila je najveći broj glasova i rekordna 24 mandata. Bio je to svakako pokazatelj da trud oko ujedinjena i zajedničkog nastupa nije bio uzaludan, iako istini za volju i dalje je bilo onih koji su na cjelokupan politički pokret gledali sa dozom nepovjerenja. Shvatavši važnost pisane riječi i tadašnjih medija, sve svoje aktivnosti objavljivali su u stranačkom listu Pravda koji je osnovan u prvim danima nakon formiranja stranke. Pravda je kontinuirano izvještavala o aktivnostima stranke, te o njenom rastu koji je bilježila što je svakako utjecalo na Bošnjake koji su se polahko približavali Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji. Svakako, najznačajniji faktor koji je doprinio rastu ove stranke bio je Mehmed Spaho, najznačajniji bošnjački političar između Dva sjetska rata. Spaho je blisko sarađivao sa tadašnjom vladom u Beogradu, što je Bošnjacima u konačnici donijelo mjesto u ministarstvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Uprkos funkciji u vladi, Spaho je bio svjestan prilika koje vladaju u cjelokupnom jugoslovenskom društvu, te među Bošnjacima koji još uvijek nisu bili dovoljno nacionalo osvješteni. Njegov interes za rješenje pitanja bosanskih muslimana često je nailazio na kratiku od strane vladajućih struktura koje su budno pratile aktivnosti Jugoslovenske muslimanske organizacije. Ova stranka je tokom dvadesetih godina prošlog stoljeća stekla visoku reputaciju, a aktivno je djelovala sve do proglašenja Šestojanuarske diktature 1929. godine kada dolazi do ukidanja stranaka u Jugoslaviji. Rad Jugoslovenske muslimanske organizacije bio je zamrznut, što se veoma negativno odrazilo na dalji politički razvoj Bošnjaka. Potrebno je podsjetiti i na to da su neki funkcioneri
Jugoslovenske muslimanske organizacije hapšeni zbog svojih uvjerenja i javnih istupa, među njima bili su Mehmed Spaho i Halid Hrasnica koji su dvadesetak dana proveli u pritvoru. Završetkom Šestojanuarske diktature Jugoslovenska muslimanska organizacija je ponovo pokrenula svoje aktivnosti, a stranački list Pravda nastavio je proširio svoje djelovanje u smjeru jačanja stranke, ali i podizanju svijesti kod Bošnjaka. Analiziramo li politički put Bošnjaka u posljednjih stotinu godina možemo zaključiti da je nepostojanje zajedničkog stava i nedefinisanje nacionalnog programa problem koji Bošnjake kontinuirano prati. Jugoslovenska muslimanska organizacija iako veoma snaznja i ozbiljna politička opcija nije bitnije promjenila svijest kod bosnaskih muslimana u pogledu afirmiranja nacionalnog imena Bošnjak, iako istini za volju bosanski muslimani u tom periodu izražavaju svoju posebnost snažnije. Sjećanje na djelovanje Jugoslovenske muslimanske organizacije i njenih lidera potrebno jer nam potvrđuje kontinuirano političko djelovanje Bošnjaka, koji nisu sjedili skrštenih ruku tokom rješavanja bitinih procesa u našoj zemlji. Ovo je tema koja svakako zaslužuje više prostor u našem obrazovnom sistemu, ali i medijima koji često ignoriraju pozitivnu stranu bošnjačke i bosanskohercegovačke historije.
Piše: Admir Lisica
Objavljeno u listu Preporod
