Sport je nova trka za novcem, važnijim od igračevih ispucalih ligamenata, krvavih koljena, glave s potresom mozga… I sve one silne reklame koje slave fudbal i fair- play samo su opijum za mase da ih odvuku na stadione i prvenstva, da gube vid pred ekranima i usput na besplatni poziv naruče šta od proizvoda pomno reklamiranih na poluvremenu.”
“Kuhinje su gotovo sveto mjesto bosanskih žena. To je onaj njihov kutak u kojem stignu promišljati o svemu dok razvijaju pite, prave pečenje ili kolače. Bez obzira na silnu količinu brašna, šećera i ulja upotrebljenih svaki dan, kuhinje uvijek blistaju. Šporet je čist i oriban, oko stola je usisano, a kredence ukrašavaju blistavi i uštirkani hekleraji.”
“Upis na fakultet, čak i kada živite u gradovima punim univerzitetskih centara, uvijek je stresan i za dijete i za roditelje. Šta upisati? Je li to, zaista, pravi izbor? Hoću li uspjeti? Da sam, ipak, malo bolje učio u srednjoj školi? Moji roditelji nemaju dobra poznanstva kao njegovi?”
“Djeca koja dolaze iz manjih sredina u kojima nema fakulteta, suočavaju se s dodatnim problemima. Ti problemi postaju kao brdo koje valja preći ako nemate roditelje, a još dolazite iz male sredine.”
“Efendija se spremao početi namaz kada je ugledao Abida i Srebrena. Zagledao se u novo lice, zurio netremice u mladost koja je kročila unutra, osmjehnuo mu se, a onda se začula molitva koja je Srebrenu odmorila dušu nakon dugog puta i potrage za smještajem.”
“Kada upišete društvene nauke, spadate u red onih što su izabrali lakši fakultet. Naravno, svaki treba završiti i probdjećete noći za knjigom. Biće tu profesora koji će vas vraćati da ponovite ispit, čisto onako što im je taj dan loš, malo su nervozni pa ih i vi nervirate; potrefiće vas nekad baš dio iz knjige na koji niste najbolje obratili pažnju; na neki jeste, ali jednostavno mozak blokira. Ipak, naposljetku, dâ se diplomirati ako učite. E, tako vam je na političkim naukama, filozofiji, pedagogiji…”
“Potrebno je mnogo energije za isticanje uspjeha, hvalisanje ili pokušavanje da ubijedite druge koliko vrijedite. Hvalisanje razblažuje dobre osjećaje nakon nekog uspjeha. Što više pokušavate da se dokažete, ljudi će vas više izbjegavati, govoriti iza leđa. A što se manje trudite da dobijete odobrenje, više se potvrđujete. Ljudi cijene takve.“
Otac je bio zadovoljan. I sretan. Kakvo divno jutro, kakav divan život. Ono o čemu nije smio ni maštati. Voljena supruga, dijete rođeno iz ljubavi, rodni grad, zdravlje, posao koji voli…”
“Od dobrote. Kada najmanje imaš, često se pokaže u životu, najviše daješ. Učitelj Srebren je takav primjer pokazao u narednih nekoliko minuta, kada se jedan mališan, njegov učenik, otrgnuo na ulici od majke, dotrčao i brzo ga zagrlio.”
„Djeco moja, zašto učimo historiju?“ Djevojčica je digla ruku: „Da učimo o našoj prošlosti.“ „Bravo, Sabina, tako je. Šta učimo iz naše prošlosti? Hajde, Farise…“ „Učimo događaje koji su se desili u našoj zemlji. Učimo i o ljudima koji su ostavili trag kroz historiju.“ „Ko će mi sada odgovoriti o kakvim tačno ljudima učimo? Izvoli, Hatidža.“ „O onima što su rušili naše gradove i naše znamenitosti… Ali i o onima što su nas branili, što su gradili i popravljali… I što su pomagali drugima.“ „Bravo, djeco moja. A zašto je važno da znamo našu historiju? Jakube.“ „Da ne zaboravimo!“ „Da čujem tebe, Emina.“ „Da možemo prenijeti narednim generacijama.“ „Ima li još šta? Izvoli, Jasna.“ „I da nam se ružne stvari ne ponove.“
intelektualno.com